Zahtjev za puštanje, kako se istražni pritvor može ukinuti tokom postupka

Pojam „Enthaftungsantrag" (zahtjev za puštanje) ne postoji ni u jednom članu austrijskog Zakonika o krivičnom postupku, to je u doktrini i praksi uobičajen naziv za zahtjev okrivljenog ili njegovog branitelja da sud ukine već određeni istražni pritvor. Pravna osnova je § 175 stav 1 StPO (Strafprozessordnung, austrijski Zakonik o krivičnom postupku): „Istražni pritvor se odmah ukida čim otpadnu uslovi za njegovo određivanje ili njegovo trajanje postane nesrazmjerno u odnosu na kaznu ili mjeru koja se očekuje u slučaju osude." Iz te odredbe proizilazi obaveza suda da pritvor ukine, ona je obavezujuća, ne diskreciona. Pored toga, pravo okrivljenog da u svakom trenutku predloži svoje puštanje izričito je usidreno u § 174 stav 3 tačka 8 zadnji dio rečenice StPO; §§ 175 stav 5, 176 stav 1 tačka 2 StPO dopunski izražavaju obavezu suda da o tome bez odgađanja odluči. U međunarodnom pravu to pravo odgovara članu 5 stav 4 EKLJP, koji svakome jamči pravo da od suda zahtijeva odluku o zakonitosti svog pritvora.

Zahtjev treba razlikovati od dva srodna pravna lijeka s kojima se često miješa. Prvo, žalba na pritvor prema §§ 87, 88 StPO: ročno ograničeno pravno sredstvo protiv konkretnog rješenja o pritvoru, koje se ulaže Višem zemaljskom sudu. Rok iznosi 14 dana od izricanja, ali samo za prvobitno određivanje istražnog pritvora; protiv rješenja o produženju pritvora ili novih rješenja o pritvoru na raspolaganju su samo tri dana od izricanja. Drugo, ročište o pritvoru prema § 175 stav 2 StPO: periodično usmeno ročište po službenoj dužnosti, na kojem sud iznova ispituje da li istražni pritvor treba nastaviti, prvi put u roku od 14 dana od određivanja, zatim nakon jednog mjeseca, potom u intervalima od dva mjeseca. Zahtjev za puštanje stoji između to dvoje: nije vezan rokom, nije periodičan, već je odbrani na raspolaganju u svakom trenutku.

U djelovanju zahtjev za puštanje pokreće ili pismenu odluku o puštanju, kada sud uslove očigledno više ne smatra ispunjenim, ili vanredno ročište o pritvoru, na kojem se uslovi formalno iznova ispituju. Ako se tužilaštvo usprotivi zahtjevu, sud mora čak zakazati ročište o pritvoru (§ 176 stav 1 tačka 2 StPO); ako se tužilaštvo saglasi, sud je vezan tom saglasnošću i okrivljeni se mora odmah pustiti na slobodu bez daljeg ročišta (§ 177 stav 3, 4 StPO). Upravo ta procesna logika čini zahtjev za puštanje u praksi često bržim od žalbe na pritvor, čija odluka pred Višim zemaljskim sudom po pravilu traje sedmicama. Ukoliko se zahtjev odbije, protiv odbijajućeg rješenja otvorena je žalba prema §§ 87, 88 StPO Višem zemaljskom sudu; rok iznosi tri dana od izricanja rješenja, jer je 14-dnevni rok rezervisan za žalbu protiv prvobitnog određivanja istražnog pritvora.

Posebnu poziciju zahtjev za puštanje ima u maloljetničkom krivičnom postupku. § 35 stav 1, 1a JGG (Jugendgerichtsgesetz, austrijski Zakon o sudovima za maloljetnike) zaoštrava ispitivanje supsidijarnosti za maloljetnike i mlađe punoljetne osobe do 21 godine: istražni pritvor je dopušten samo ako se njegova svrha ne može postići porodičnopravnim mjerama, blažim mjerama ili konferencijom o istražnom pritvoru prema § 35a JGG. Ova supsidijarnost pogađa sud kod svakog zahtjeva za puštanje iznova, i to je razlog zašto dobro pripremljeni zahtjevi u toj starosnoj grupi posebno često uspijevaju.

Održiv zahtjev za puštanje veže se za jedan od četiri kumulativna uslova istražnog pritvora. Čim samo jedan od tih uslova otpadne, pritvor se mora ukinuti, preostali ostaju pozitivni ali postaju irelevantni. Izbor linije argumentacije znači fokusiranje zahtjeva na tačku na kojoj je optužujuća situacija najslabija.

Linija argumentacije 1: otpadanje osnovane sumnje. Osnovana sumnja iz § 173 stav 1 StPO je najviši stepen sumnje u StPO i traži visoku vjerovatnoću počinjenja na osnovu konkretnih činjenica. Može otpasti naročito kroz nove oslobađajuće dokaze (alibi-svjedok, tehnički podaci, vještačenje), kroz otpadanje jedinog optužujućeg izvora (vjerodostojan opoziv ključne svjedokinje, gubitak vjerodostojnosti), kroz promijenjenu pravnu ocjenu optužbe (od pretpostavljenog krivičnog djela postaje prekršajno djelo) ili kroz diferenciranu ocjenu lanca optužujućih dokaza nakon završenih istražnih radnji. U zahtjevu se ukazuje na konkretnu optužujuću situaciju i pokazuje koje tačke se danas moraju drugačije ocijeniti nego pri određivanju pritvora.

Linija argumentacije 2: otpadanje razloga za pritvor. § 173 stav 2 StPO konačno nabraja četiri razloga za pritvor, opasnost od bijega, opasnost od koluzije, opasnost od ponavljanja djela i opasnost od izvršenja. Svaki razlog može se opovrgnuti konkretnim novim činjenicama. Opasnost od bijega po pravilu pada kroz dokazane veze u Austriji (prijava prebivališta, ugovor o najmu, porodična struktura, radni odnos) i konkretan paket blažih mjera. Opasnost od koluzije po pravilu gubi na težini nakon završenih saslušanja glavnih svjedoka, jer su dokazi koje treba osigurati osigurani. Upravo između dva ročišta o pritvoru činjenično stanje se na taj način može bitno promijeniti. Tipične promjene koje u toj fazi nose zahtjev za puštanje su: svjedoci su u međuvremenu saslušani, dokazi osigurani ili nosioci podataka analizirani; suoptuženi su saslušani; utvrđeno je stalno prebivalište ili radno mjesto; organizovana je jamčevina; potvrđen je termin u terapijskoj ustanovi; konkretno se mogu ponuditi zabrane kontakata ili obaveze javljanja. U svim tim konstelacijama odbrana ne mora čekati sljedeće redovno ročište o pritvoru, već zahtjevom za puštanje može postići prijevremenu provjeru pritvora. Opasnost od ponavljanja djela pada, na primjer, kroz potvrdu mjesta za terapiju ili obavezu probacije. Opasnost od izvršenja pada kroz zabranu pristupa i zabranu kontakata, po potrebi praćenu elektronskim nadzorom boravka.

Linija argumentacije 3: blaže mjere su dovoljne (klauzula supsidijarnosti). Završna rečenica § 173 stav 1 StPO zabranjuje istražni pritvor ako se njegova svrha može postići blažim mjerama prema § 173 stav 5 StPO. Katalog stava 5 nabraja osam mjera, obećanje, ograničenje boravka, zabrane stanovanja i kontaktiranja, profesionalne zabrane, probacija prema § 179 StPO, privremeno oduzimanje putnih isprava ili vozačke dozvole, jamčevina (kaucija). Paket prilagođen tako da ogledalom prati pretpostavljeni razlog za pritvor primorava sud da se izričito bavi supsidijarnošću. Paušalne fraze poput „blaže mjere nisu dovoljne" napadne su u drugoj instanci.

Linija argumentacije 4: nesrazmjernost i povreda obaveze ubrzanja postupka. Proporcionalnost se pravno dijeli na dva samostalna osnova za puštanje. Proporcionalnost u užem smislu (§§ 5, 173 stav 1 zadnja rečenica, 177 stav 2 StPO): § 175 stav 1 StPO izričito nalaže puštanje čim trajanje pritvora postane nesrazmjerno u odnosu na očekivanu kaznu. U praksi tu težinu nosi naročito dug istražni pritvor u odnosu na očekivanu kaznu (na primjer kada bi se dva mjeseca pritvora već uračunala u vjerovatno djelimično uslovno odgodivu jednogodišnju zatvorsku kaznu) ili naročito teške lične posljedice (predstojeći gubitak posla, predstojeća deložacija, pogoršanje zdravlja, izdržavana lica, prekid školovanja ili studija). Proporcionalnost u širem smislu, posebna obaveza ubrzanja postupka u pritvorskim predmetima (§§ 9 stav 2, 177 stav 1 StPO), je samostalan osnov za puštanje koji djeluje čim se postupak ne vodi s potrebnom brzinom, čak i kada trajanje pritvora samo po sebi ne pada na § 173 stav 1 druga rečenica StPO. Težina tog mjerila raste progresivno s trajanjem pritvora.

Posebna konstelacija nakon osude u prvostepenom postupku: Zahtjev za puštanje može uspjeti i nakon prvostepene osude, ako su ispunjeni uslovi za uslovni otpust prema § 46 StGB (Strafgesetzbuch, austrijski Krivični zakonik). Vrhovni sud (Oberster Gerichtshof) je za to razvio analognu primjenu § 265 StPO (OGH 14 Os 141/05z): kada su uslovi za uslovni otpust ispunjeni, istražni pritvor se mora ukinuti, čak i ako osuda u drugom stepenu još nije pravnosnažna.

Zahtjev za puštanje podnosi se sudiji za pritvor i pravnu zaštitu (Haft- und Rechtsschutzrichter) pri nadležnom zemaljskom sudu, u istražnoj fazi po pravilu preko tužilaštva, u fazi glavnog pretresa neposredno pri sudu koji vodi postupak. Posebna forma nije propisana; u praksi se zahtjev podnosi pismeno, jer se argument mora strukturirano izložiti i potkrijepiti dokazima. Usmen zahtjev na ročištu o pritvoru jednako je dopušten, ali u praksi obično dopunjuje pismeni podnesak.

Korak 1: uvid u spis prema § 51 StPO. Prije svakog zahtjeva za puštanje pribavlja se potpuna aktuelna situacija spisa. § 51 StPO po pravilu omogućava neograničen uvid; u fazi pritvora uvid je u praksi gotovo uvijek otvoren, jer razlozi povjerljivosti prema sudiji za pritvor po pravilu ne djeluju. Onaj ko zahtjev podnese bez aktuelnog poznavanja spisa rizikuje da se sud pozove na optužujuće elemente koji odbrani nisu poznati.

Korak 2: izrada podneska. Održiv podnesak sadrži tri dijela. Prvo, poziv na zadnje rješenje o pritvoru (broj predmeta, datum, utvrđena sumnja i razlog za pritvor). Drugo, konkretan prikaz nove činjenice ili novog pravnog argumenta nastalog nakon zadnjeg rješenja ili dosad neuzetog u obzir, s dokazima poput iskaza svjedoka, vještačenja, potvrda, ugovora. Treće, paket blažih mjera koji ogledalom prati pretpostavljeni razlog za pritvor prema § 173 stav 5 StPO. Formulacija zahtjeva tipično glasi: „Predlaže se da se istražni pritvor određen rješenjem od … ukine. U alternativi se predlaže da se istražni pritvor ukine uz primjenu sljedećih blažih mjera prema § 173 stav 5 StPO: …".

Korak 3: izjašnjenje tužilaštva. Po prijemu zahtjeva sud po pravilu traži izjašnjenje tužilaštva. Tim izjašnjenjem se ispituje da li navedena nova činjenica zaista postoji i da li je podobna da otkloni jedan od uslova pritvora. Ako se tužilaštvo saglasi sa zahtjevom za puštanje, sud je vezan tom saglasnošću: okrivljeni se prema § 177 stav 3, 4 StPO odmah pušta na slobodu, a ročište o pritvoru se ne održava. Ako se tužilaštvo usprotivi zahtjevu, sud mora zakazati ročište o pritvoru (§ 176 stav 1 tačka 2 StPO); ono se zakazuje bez odgađanja, odnosno uz poštivanje obaveze ubrzanja u pritvorskim predmetima, u roku od najviše 14 dana. Odbrani se pruža mogućnost odgovora.

Korak 4: odluka. Ako se tužilaštvo saglasi sa zahtjevom za puštanje ili ako tužilaštvo samo podnese zahtjev za puštanje, puštanje se odmah donosi rješenjem (§ 177 stav 3, 4 StPO). Bez zahtjeva ili saglasnosti tužilaštva, sud, naprotiv, ne može iz vlastite inicijative rješenjem ukinuti istražni pritvor; čak i kada je razlog za pritvor očigledno otpao, mora zakazati vanredno ročište o pritvoru i u njemu odlučiti. Pri spornoj situaciji sud odlučuje na ročištu o pritvoru koje se zakazuje u roku od nekoliko dana; upravo se tu pokazuje brzinska prednost u odnosu na žalbu na pritvor, čija odluka pred Višim zemaljskim sudom po pravilu traje sedmicama. Odluka se donosi kao obrazloženo rješenje s obrazloženjem, poukom o pravnom lijeku i po potrebi nalaganjem blažih mjera.

Korak 5: pravni lijekovi. Protiv odbijajućeg rješenja o zahtjevu za puštanje otvorena je žalba prema §§ 87, 88 StPO Višem zemaljskom sudu; rok iznosi tri dana od izricanja rješenja, jer je 14-dnevni rok rezervisan za žalbu protiv prvobitnog određivanja istražnog pritvora. Pri očiglednoj povredi osnovnih prava, kada je, na primjer, sud proporcionalnost grubo pogrešno ocijenio, nakon iscrpljivanja redovnih instanci dodatno je otvorena ustavna žalba prema Zakonu o ustavnoj žalbi Vrhovnom sudu; rok iznosi šest sedmica od dostavljanja odluke Višeg zemaljskog suda. Ovi koraci se odnose na žalbeni postupak protiv odbijajućeg rješenja o zahtjevu za puštanje; dodatna žalba protiv osnovnog rješenja o pritvoru je od toga odvojena, jer se ta dva pravna lijeka tiču različitih rješenja i u praksi odbrane čine strateški izbor, a ne dvostruku strategiju usmjerenu na istu činjeničnu osnovu.

Stopa uspjeha zahtjeva za puštanje suštinski zavisi od toga mogu li se predočiti nove činjenice, novi dokazi ili konkretan paket blažih mjera. Zahtjev bez novih argumenata, koji samo drugačije vaga poznatu osnovu sumnje ili razloga za pritvor, po pravilu se kratko odbija, ukoliko je sud nedavno odlučio. Nasuprot tome, istražni pritvor se redovno zamjenjuje blažim mjerama kada je paket toliko gust i konkretan da se svrha pritvora preko njega čini ostvarivom.

Konkretni faktori koji povećavaju izglede za uspjeh: prvo, kvalitet nove činjenice, alibi-svjedok s ovjerenom izjavom ili tehničko vještačenje vagaju jače od pukog ukazivanja na moguće drugačije čitanje optužujuće teze. Drugo, potpunost paketa blažih mjera, sve ponude su pismeno dokumentovane, mjere su konkretno formulisane, ponudilac je dostupan. Treće, izlaganje proporcionalnosti, kod dužeg pritvora se odnos prema očekivanoj kazni i lične posljedice sveobuhvatno dokumentuju. Četvrto, aktuelnost poznavanja spisa, podnesak konkretno, a ne samo apstraktno, hvata optužujuće elemente.

Faktori koji smanjuju izglede za uspjeh: prvo, preuranjen zahtjev bez nove činjenice ubrzo nakon određivanja pritvora. Drugo, paket blažih mjera koji ne odgovara pretpostavljenom razlogu za pritvor, kod opasnosti od bijega nije dovoljno ponuditi obavezu terapije; mjera mora odgovarati razlogu. Treće, nedostajuće ili površno izlaganje proporcionalnosti u konstelacijama u kojima se trajanje pritvora približava očekivanoj kazni. Četvrto, ponavljanje već odbijenih argumenata bez nove supstance, sud prepoznaje obrazac i kratko reaguje.

Kod maloljetnika i mlađih punoljetnih osoba (§ 35 stav 1, 1a JGG) izgledi za uspjeh po pravilu su veći, jer djeluje pojačana provjera supsidijarnosti. Ovdje i umjeren paket blažih mjera, porodično stanovanje s nadzorom, osigurano mjesto u školi ili učeničkoj firmi, probacija prema § 179 StPO, po potrebi terapija, sud priznaje kao dovoljan, pod uslovom da je pismeno dokumentovan i konkretno izgrađen. Konferencija o istražnom pritvoru prema § 35a JGG dodatno je sredstvo koje socijalno povezivanje i nadzor fiksira u koordinisanom procesu.

Dvije strukturne prednosti u mnogim konstelacijama govore u prilog zahtjevu za puštanje umjesto žalbe na pritvor. Prvo, brzina: dok odluka Višeg zemaljskog suda o žalbi po pravilu traje sedmicama, na utemeljen zahtjev za puštanje sud mora u roku od nekoliko dana odlučiti ili zakazati ročište o pritvoru (§§ 175 stav 1, 176 stav 1 tačka 2 StPO). Ako se tužilaštvo saglasi, sud je vezan i okrivljeni se odmah pušta na slobodu (§ 177 stav 3, 4 StPO). Drugo, rizik: odbijajuća odluka Višeg zemaljskog suda u žalbenom postupku može učvrstiti osnovanu sumnju i razlog za pritvor i prenijeti se na naredna produženja pritvora. Ko može graditi na novim činjenicama, konkretnom paketu blažih mjera ili obavezi ubrzanja postupka, izbjegava taj negativni rizik tako što umjesto žalbe izabere zahtjev za puštanje.

Nakon prvostepene osude otvara se još jedna konstelacija za uspjeh: ako su ispunjeni uslovi za uslovni otpust prema § 46 StGB, istražni pritvor se mora ukinuti u analognoj primjeni § 265 StPO (OGH 14 Os 141/05z). Zahtjev stavlja vjerovatnu kaznu umanjenu za očekivani uslovni otpust u odnos s dosadašnjim trajanjem pritvora i tako čini vidljivim mjerljiv deficit proporcionalnosti.

Preuranjen zahtjev bez nove činjenice. Onaj ko nekoliko dana nakon određivanja pritvora podnese zahtjev za puštanje bez nove činjenice rizikuje ne samo kratko odbijanje, slabi i kasnije, bolje pripremljene podneske, jer sud razvija prepoznavanje obrasca. Smisao ima iskoristiti prve dvije do tri sedmice za uvid u spis i izgradnju paketa blažih mjera prije podnošenja prvog zahtjeva. Izuzetak je opravdan samo ako se neposredno nakon određivanja pritvora pojavi očigledno oslobađajući dokaz.

Paket blažih mjera ne odgovara razlogu za pritvor. Čest propust je predati generičan paket blažih mjera koji ne odgovara pretpostavljenom razlogu za pritvor u ogledalu. Kod opasnosti od bijega to znači predaju putnih isprava, obavezu javljanja, po potrebi jamčevinu i ograničenje boravka, puko obećanje bez pratećih dokaza ne pokriva opasnost od bijega. Kod opasnosti od koluzije potrebne su konkretne zabrane kontakata i pristupa, po potrebi ograničenja boravka. Kod opasnosti od ponavljanja djela obaveza terapije, probacija prema § 179 StPO, po potrebi liječenje od ovisnosti uz konkretno potvrđen termin u terapijskoj ustanovi.

Uvid u spis preskočen. Onaj ko zahtjev za puštanje podnese bez aktuelnog poznavanja spisa rizikuje da se sud pozove na optužujuće elemente koji odbrani nisu poznati, a koje podnesak zato ne adresira. § 51 StPO u fazi pritvora po pravilu omogućava neograničen uvid; koristi se prije svakog zahtjeva.

Proporcionalnost nije izričito istaknuta. Kod dužeg istražnog pritvora proporcionalnost je često odlučujuća poluga, ali se često ne ističe izričito. Podnesak treba izričito izložiti odnos dosadašnjeg trajanja pritvora prema očekivanoj kazni i sveobuhvatno dokumentovati lične posljedice, predstojeći gubitak posla, predstojeću deložaciju, pogoršanje zdravlja, izdržavana lica, prekid školovanja ili studija.

Ponavljanje odbijenih argumenata. Ponovno podnošenje istog zahtjeva bez nove supstance rizikuje ne samo brzo odbijanje, slabi i vjerodostojnost odbrane za kasnije supstancijalne podneske. Svaki novi zahtjev treba novu činjeničnu ili pravnu osnovu.

Višestruki zahtjevi bez nove supstance u kratkom slijedu. Iako je dopušteno podnijeti više zahtjeva za puštanje u kratkom vremenskom slijedu, sud ih može unutar 14-dnevnog ritma iz § 176 stav 1 tačka 2 StPO objediniti i kolektivno riješiti. Ko, međutim, bez nove činjenice ili novog argumenta ponavlja zahtjeve, daje sudu ekonomsku osnovu da ih kolektivno obradi i time slabi učinak kasnijih, supstancijalno snažnih podnesaka. Smislenije je svaki zahtjev opremiti konkretnim novim argumentom i podnositi ih ciljano kada zaista postoje nove činjenice ili novi dokazi. Tu treba uzeti u obzir i mogućnost povlačenja: već podneseni zahtjev za puštanje može se povući. To može biti strateški svrsishodno ako se činjenično stanje neposredno nakon podnošenja zahtjeva razvije još povoljnije i ako se daje prednost bolje pripremljenom narednom zahtjevu.

Propušten rok za žalbu protiv odbijanja. Ako se zahtjev za puštanje odbije, rok za žalbu prema §§ 87, 88 StPO iznosi tri dana od izricanja rješenja; 14-dnevni rok važi samo za žalbu protiv prvobitnog određivanja istražnog pritvora. Taj rok treba strogo poštovati, zakašnjela žalba se odbacuje kao nedopuštena.