Deportacijski pritvor.

Šta je deportacijski pritvor, a šta nije

Deportacijski pritvor (njemački: Schubhaft) je zadržavanje stranca radi osiguranja postupka donošenja mjere koja okončava boravak ili radi osiguranja deportacije, vraćanja ili tranzita. Pravna osnova je § 76 FPG (austrijski Zakon o policiji za strance). Za izricanje pritvora nadležan je Savezni ured za strance i azil (BFA); pritvor se po pravilu izvršava u Policijskom centru za zadržavanje (PAZ).

Deportacijski pritvor nije kazna. Ne pretpostavlja krivično djelo niti osnovanu sumnju, već potrebu za osiguranjem, konkretnu, činjenicama potkrijepljenu opasnost da će pogođena osoba izbjeći postupak ili deportaciju. Ko poštuje obavezu javljanja, ima utvrđenu adresu i sarađuje s organima, daje malo osnova za potrebu osiguranja, a time i malo osnova za zakonit pritvor.

Od izdavanja rješenja o pritvoru počinje teći rok za pobijanje: žalba Saveznom upravnom sudu u roku od šest sedmica protiv rješenja, a u toku trajanja pritvora u svako doba. Paralelno se u svako doba može podnijeti zahtjev za primjenu blažih sredstava prema § 77 FPG. Oba puta se međusobno ne isključuju, već se taktički mogu kombinirati. Deportacijski pritvor je upravni pritvor, temeljno se razlikuje od istražnog pritvora, koji je sudska mjera u krivičnom postupku, i od zatvorske kazne, koja je izvršenje pravosnažne presude.

Žalba na pritvor, srazmjernost i blaža sredstva

Žalba na pritvor prema § 22a BFA-VG (austrijski Zakon o postupku BFA) upravlja se Saveznom upravnom sudu. Može se upraviti protiv samog rješenja o pritvoru, protiv samog zadržavanja ili protiv produženja pritvora. Savezni upravni sud odlučuje u hitnom postupku, u toku trajanja pritvora po pravilu u roku od jedne sedmice. Usmena rasprava je pravilo; samo pod uskim uslovima sud može odlučiti bez nje.

Ispituju se dva pravca: prvo, da li zaista postoji potreba za osiguranjem, paušalni navod o zahtjevu za azil, nedostatku putnih dokumenata ili Dublin postupku nije dovoljan; drugo, da li je očuvana srazmjernost. Deportacijski pritvor je ultima ratio: ako je dovoljno blaže sredstvo prema § 77 FPG (periodična obaveza javljanja, naređeni boravak, polog novčane garancije), pritvor je nezakonit, i Savezni upravni sud ga ukida. Stalna sudska praksa Ustavnog suda i Saveznog upravnog suda traži obrazloženje vezano za pojedinačni slučaj: konkretne činjenice, konkretnu osobu, konkretni postupak. Standardne formulacije u rješenju česti su razlog ukidanja.

§ 77 FPG propisuje tri blaža sredstva: nalog da se boravi u prostorijama koje odredi BFA; obaveza periodičnog javljanja u policijskoj stanici; i polog primjerene novčane garancije. Ova sredstva mogu se odrediti pojedinačno ili kombinovano. Stupaju na snagu čim postoji potreba za osiguranjem koja ne opravdava puni teret pritvora. Zahtjev se podnosi BFA; u slučaju odbijanja otvorena je žalba BVwG-u. Za uspjeh je presudno da zahtjev bude konkretno obrazložen: adresa pogodna za dostavu, pouzdana kontakt-osoba, spremnost na javljanje u kratkim razmacima, a u slučaju novčane garancije, dokaz o raspoloživim sredstvima.

Polog novčane garancije u praksi ima posebnu ulogu kada uskaču rođaci ili jemci iz Njemačke ili sa Zapadnog Balkana. Visina se ne određuje po tarifi, već prema ekonomskoj potrebi osiguranja: dovoljno visoko da ukloni podsticaj za bijeg. Sa BFA pregovaramo o iznosima i izjavu o jemstvu pravimo formalno tako da odmah bude upotrebljiva. Dobro pripremljena žalba, sa dokazima o boravku, društvenom okruženju, zaposlenju, jemstvu, vidno prebacuje teret argumentacije na štetu BFA.

Izručiteljski pritvor i predaja, Evropski nalog za hapšenje, OO 2008/909/JHA

Deportacijski pritvor nije jedini upravni ili pravosudni oblik lišenja slobode stranaca u Austriji. Ko je iz druge države članice EU tražen Evropskim nalogom za hapšenje (OO 2002/584/JHA, u Austriji prenesena u EU-JZG) dolazi u izručiteljski pritvor pred nadležnim zemaljskim sudom. Za predmete iz trećih država primjenjuje se austrijski Zakon o izručenju i pravnoj pomoći (ARHG). Ispituju se identitet, načelo specijalnosti, obostrana kažnjivost gdje se traži, razlozi odbijanja prema §§ 19 i dalje EU-JZG odnosno § 19 ARHG, povlastica liste djela i, za državljane i osobe sa stalnim boravkom, mogućnost preuzimanja izvršenja kazne u Austriji umjesto predaje.

Usko je s tim povezana predaja radi izvršenja kazne prema Okvirnoj odluci OO 2008/909/JHA, u Austriji prenesena u EU-JZG. Ona se odnosi na obrnut slučaj: državljanin EU osuđen u Austriji ostatak kazne treba odslužiti u svojoj matičnoj državi, npr. njemački klijent osuđen u Salzburgu koji svoju kaznu želi odslužiti u zatvoru blizu porodice. Uslovi su saglasnost osuđenog (uz izuzetke), veza s državom izvršenja i prilagođavanje kazne unutrašnjem pravu države izvršenja prema § 41 EU-JZG.

Za njemačke klijente ovaj pravac je centralna poluga. Ima, međutim, svoje zamke: kazna se ne „nosi sa sobom" kao kofer, već je država izvršenja uklapa u svoj sistem, pravila polu-kazne, dvije trećine, praksa olakšica i vrijeme do uslovnog otpusta razlikuju se. Unaprijed provjeravamo u kojem sistemu klijent stoji bolje, i na osnovu toga usmjeravamo zahtjev.

Važan detalj u postupku po Evropskom nalogu za hapšenje je načelo specijalnosti prema § 31 EU-JZG: predata osoba u državi koja traži ne smije biti gonjena ili kažnjena zbog drugih djela počinjenih prije predaje, osim ako se izričito saglasi sa proširenjem ili ako je ispunjen neki od zakonskih izuzetaka. Ako država koja traži povrijedi to načelo, to je samostalni razlog za žalbu, a odbrana će se prije predaje truditi da formalno osigura tu zaštitu. Jednako je važno preispitivanje povlastice liste djela prema čl. 2 st. 2 OO 2002/584/JHA: kod tamo navedenih 32 kategorije djela otpada provjera obostrane kažnjivosti. Ako optužba leži van liste ili je organi pogrešno svrstaju, otvara se argumentacija o nepostojanju dvostruke kažnjivosti. Ko paralelno ima krivični postupak, treba dvije linije odbrane, jednu u krivičnom pravu (vidi sestrinski sajt strafsachen.at), drugu u pravu o strancima i ustavnom pravu. Mi ih koordiniramo.

Najduže trajanje, periodično preispitivanje, konzularna prava

Najduže trajanje deportacijskog pritvora uređuje § 80 FPG: po pravilu četiri mjeseca u periodu od dvije godine, uz dodatne uslove produživo na najviše 18 mjeseci (npr. kada pogođena osoba ne sarađuje, kada matična država kasni, ili kada je potrebno pribavljanje putnih dokumenata). Svako produženje mora biti posebno obrazloženo i može se ponovo pobijati žalbom. Paušalno produženje „jer postupak još traje" je nedopušteno, Savezni upravni sud je u brojnim odlukama jasno utvrdio da organ mora dokumentovati konkretne napore za okončanje boravka i izglede za uspjeh.

Pored žalbe, § 80 st. 6 FPG predviđa periodično preispitivanje deportacijskog pritvora od strane Saveznog upravnog suda: ako pritvor traje duže od četiri mjeseca, srazmjernost se preispituje po službenoj dužnosti, a potom u razmacima od osam sedmica. Taj mehanizam djeluje nezavisno od žalbe, on je druga sigurnosna linija. U svakom preispitivanju organ mora dostaviti ažurne činjenice: stanje postupka okončanja boravka, napore oko putnih dokumenata, saradnju pogođene osobe.

Sa stanovišta odbrane presudno je vođenje spisa: svako obraćanje organu, svaka potvrda o saradnji, svaki dokaz o stabilnim životnim okolnostima ulazi u spis. U postupku pred Saveznim upravnim sudom spis je glavni izvor utvrđivanja činjenica. Mi izgrađujemo spis paralelno sa spisom organa, i brinemo da činjenice koje govore u korist klijenta ne nestanu u hronologiji organa koja je jednostrano usmjerena na obavezu napuštanja zemlje. Kod naknadnog pritvora, odnosno ponovnog deportacijskog pritvora nakon kratkog prekida, potrebna je posebna pažnja. Organ ne smije zaobići najduže trajanje iz § 80 FPG vještačkim segmentiranjem faza pritvora.

Pored toga postoji pravo na konzularno obavještavanje prema čl. 36 Bečke konvencije o konzularnim odnosima (BKKO): svaki uhapšeni stranac ima pravo da se na njegov zahtjev konzulat njegove matične države obavijesti bez nepotrebnog odlaganja, kao i na nesmetan konzularni pristup. Ako se to pravo ne poštuje, riječ je o procesnoj povredi; u posebno teškim slučajevima dolazi u obzir odgovornost države. U praksi je konzularno praćenje važan stabilizator, naročito za njemačke državljane, a za klijente sa Zapadnog Balkana često jedini most ka porodici i prevodu. Rutinski provjeravamo da li je čl. 36 BKKO poštovan i propust uvrštavamo u žalbu.

Praksa za klijente iz Njemačke, sa Zapadnog Balkana, troškovi

Veliki dio naših mandata u ovoj oblasti odnosi se na državljane Njemačke i klijente sa Zapadnog Balkana, kao i na njihove rodbine. Tipične situacije: njemački profesionalni vozač uhapšen je na Tauernskoj autocesti po Evropskom nalogu za hapšenje; turista iz Bosne stavljen je u deportacijski pritvor nakon incidenta u Salzburgu jer ne može pokazati osnov boravka u Austriji; porodica iz Bavarske u nedjelju uveče saznaje da je otac u pritvoru u salzburškom centru. U svim tim slučajevima prozor vremena je uzak, a razumijevanje austrijskog postupka iz domaće perspektive često je netačno.

Po pravilu sarađujemo sa njemačkim braniocima ili braniocima u zemljama Zapadnog Balkana kada teče jedan od dva evropska postupka, predaja po EU-JZG ili preuzimanje izvršenja po OO 2008/909/JHA. Preuzimanje izvršenja je po pravilu privlačniji put: omogućuje izdržavanje kazne u zatvoru blizu kuće, u sistemu olakšica i izvršenja matične države, sa redovnim porodičnim posjetama i, u pravilu, ranijim uslovnim otpustom. Zahtjev se mora podnijeti rano, i sa ispravnom jezičkom verzijom, podatkom o visini kazne i nakon saslušanja osuđenog.

Mandati u predmetima deportacijskog pritvora po pravilu se obračunavaju prema utrošenom satu, raspon zavisi od toga da li ostaje na prvoj procjeni, žalbi na pritvor ili višestepenom postupku. Žalba na pritvor sa raspravom pred BVwG je zahtjevnija, a samo pisani podnesak povoljniji. Besplatna pravna pomoć (Verfahrenshilfe) može se zatražiti ako su ispunjeni ekonomski uslovi. Ako je klijent već u pritvoru, po pravilu nema pristupa računima, zahtjev sastavljamo tako da Savezni upravni sud ekonomsku situaciju može procijeniti na osnovu dostupnih indicija. U izručiteljskim postupcima i postupcima predaje sud ionako postavlja branioca; to ne isključuje izabranog branioca.

Osiguranje pravne zaštite po pravilu ne pokriva postupke deportacijskog pritvora ili izručenja; pojedinačne specijalizovane police za profesionalnu mobilnost (profesionalni vozači, terenski radnici) mogu biti izuzetak. Kod klijenata sa stalnim boravkom u Njemačkoj vrijedi pogledati i njemačku tarifu. U sve tri šine, deportacijski, izručiteljski i pritvor radi predaje, dostupni smo širom Austrije i radimo dosljedno na više jezika (njemački/engleski; BKS na zahtjev). Prvi kontakt slijedi u roku od jednog radnog dana, u hitnim slučajevima i izvan radnog vremena. Za žalbu na deportacijski pritvor predmet po mogućnosti uzimamo u rad istog dana, rok pred Saveznim upravnim sudom je sportski, a uspjeh zavisi od kvaliteta prvog podneska.