Kada odbrana mora djelovati, i šta srodnici trebaju znati
Za srodnike i okrivljene presudan je vremenski ritam mandata mjera sigurnosti. Tri trenutka su naročito kritična. Prvo ročište / privremeni smještaj, najčešće u danima nakon događaja, stvarna je raskrsnica za izbor branioca, imenovanje vještaka i stanje spisa. Glavni postupak ili postupak smještaja, najčešće sedmice do mjeseci kasnije, ovisno o obimu vještačenja, odluka je o samom smještaju. Prvo godišnje preispitivanje nakon smještaja, godinu dana kasnije, često je ročište sa potpuno drugačijom činjeničnom slikom: prvi uspjesi liječenja, ali i prvi incidenti u ponašanju, nove dijagnostičke procjene. Za svaki od tih trenutaka relevantni su drugi dokumenti, drugi specijalisti i druge linije argumentacije. Ko misli da se sva tri mogu obraditi jednim standardnim pristupom, vara se.
U praksi se za srodnike pokazao koristan strukturisan prvi kontakt sa tri informacije: broj predmeta krivičnog postupka koji je u osnovi, kaznena ustanova ili klinika u kojoj se izvršava smještaj, kratak sažetak dijagnoze i dosadašnjeg liječenja, koliko je poznato. Na toj osnovi u prvom telefonskom ili video-terminu može se razjasniti je li aktivna linija odbrane smislena, ko sa pravne strane preuzima vodstvo i kakav će biti dogovor o honoraru. Spis koji bi srednjeročno trebao biti dostupan obuhvata: presudu sa izrekom o smještaju, zadnju odluku o preispitivanju zajedno sa tada korištenim nalazom vještaka, aktuelan plan izvršenja i, od druge godine, godišnja izjašnjenja ustanove. Što je spis potpuniji, to je oštrija strateška preporuka.
O honoraru: mandati mjera sigurnosti su gotovo uvijek dugoročni. Paušalni dogovori po ročištu uobičajeni su, kao i vremenski honorar u postupcima smještaja. Besplatna pravna pomoć (Verfahrenshilfe) u postupku smještaja je pravilo i odobrava se na zahtjev kada su ekonomski uslovi ispunjeni; može se tražiti i za kasnije postupke preispitivanja i otpusta. U praksi: gotovo nikad ne propada zbog honorara, propada zbog prekasnog prvog kontakta. Mjere sigurnosti su polje koje i unutar krivičnog prava važi za visokospecijalizovano. Spaja krivično procesno pravo, izvršno pravo, forenzičku psihijatriju i ustavno pravo u neuobičajenoj gustoći. Za pogođene to konkretno znači: ko ta polja ne spaja profesionalno, gubi, bilo vrijeme u smještaju, zdravlje zbog neprimjerenog liječenja, ili šanse za otpust. Advokatska pratnja ovdje nije luksuz, već po stvari nezamjenjiva.
Posljednja tačka o uporištima u temeljnim pravima: mjere sigurnosti godinama su u fokusu Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja (CPT) i austrijskog Pučkog pravobranitelja (Volksanwaltschaft). Izvještaji ovih tijela više puta su dokumentovali strukturne nedostatke, terapeutsku nedovoljnost, nedostatak razlikovanja akutne i hronične potrebe za liječenjem, manjkavu pripremu otpusta. Ti izvještaji nisu prazna kritika, već čvrsta argumentaciona pomoć u konkretnim postupcima: ko npr. obrazlaže zahtjev za premještaj ili se žali protiv odbijanja pogodnosti, može se osloniti na te zvanične nalaze. I Evropska konvencija o ljudskim pravima (čl. 5 EKLJP, čl. 3 EKLJP) ima sve veću ulogu u praksi preispitivanja, npr. kada smještaj postane nesrazmjerno dug ili liječenje nije ciljano. Odbrana u mjerama sigurnosti danas više nije samo rad na činjenicama i prognozi, već i rad na temeljnim pravima, što znači da se prve procjene isplate i kada situacija na prvi pogled izgleda beznadežno.