Smjestaj u ustanovu za prijestupnike kojima je potrebno lijecenje od ovisnosti prema clanu 22 StGB

Smjestaj u ustanovu za prijestupnike kojima je potrebno lijecenje od ovisnosti vezuje se za tri uslova. Prvo, osoba mora biti sklona zloupotrebi opojnog ili psihoaktivnog sredstva. Drugo, mora pociniti krivicno djelo povezano s tom ovisnoscu ili koje se na nju moze pripisati. Trece, mora postojati opasnost da ce osoba u vezi sa svojom ovisnoscu pociniti daljnja krivicna djela.

Unutrasnja veza izmedju ovisnosti i djela je srz mjere. Ne dostaje svako djelo ovisne osobe, nego mora postojati veza s ovisnoscu, bilo da djelo iz nje proizlazi, bilo da se na nju moze pripisati. I prognoza opasnosti vezana je za tu vezu, jer se tice daljnjih djela u vezi s ovisnoscu.

Mjera izostaje pod odredjenim okolnostima. Ne primjenjuje se kada su ispunjeni uslovi smjestaja prema clanu 21 StGB, kada pokusaj lijecenja od ovisnosti izgleda bezizgledno ili kada sredstva potrebna za mjeru nisu na raspolaganju. Smjestaj tako ostaje ogranicen na slucajeve u kojima je lijecenje smisleno i izvodljivo.

Smjestaj prema clanu 22 StGB treba razlikovati od onog prema clanu 21 StGB. Oba su mjere sigurnosti vezane za oduzimanje slobode, ali se vezu za razlicite uzroke. Clan 21 StGB tice se smjestaja zbog teskog i trajnog psihickog poremecaja na kojem se zasniva pocinjeno djelo. Clan 22 StGB se, naprotiv, tice ovisnosti o opojnom ili psihoaktivnom sredstvu i ima za cilj lijecenje od ovisnosti.

Zakon odredjuje jasan odnos. Smjestaj prema clanu 22 StGB izostaje kada su ispunjeni uslovi smjestaja prema clanu 21 StGB. Dakle, ako je u prvom planu psihicki poremecaj u smislu clana 21 StGB, ta mjera ima prvenstvo. Tek kada njeni uslovi nisu ispunjeni, dolazi u obzir smjestaj zbog ovisnosti.

Razgranicenje ima znatne posljedice. Smjestaj prema clanu 22 StGB unaprijed je ogranicen na dvije godine, dok smjestaj prema clanu 21 StGB tu cvrstu gornju granicu ne poznaje. Ispravno razvrstavanje time odlucuje o mogucem trajanju i o izvrsenju. Ono se po pravilu zasniva na vjestacenju koje sud i odbrana pazljivo procjenjuju.

Smjestaj prema clanu 22 StGB ogranicen je na dvije godine; ne smije prijeci to trajanje. Unutar granice stvarno trajanje ovisi o uspjehu lijecenja i o opasnosti koja i dalje postoji. Ako je mjera odredjena uz kaznu, vrijeme provedeno u izvrsenju mjere treba uzeti u obzir.

Mjera se izvrsava samo onoliko dugo koliko njena svrha zahtijeva. Prema clanu 25 StGB sud mora po sluzbenoj duznosti najmanje jednom godisnje provjeriti je li daljnji smjestaj jos potreban. Godisnji rok tece od posljednje prvostepene odluke. Ako opasnost otpadne, osobu treba otpustiti i mjeru ukinuti.

Uslovni otpust iz mjere sigurnosti vezane za oduzimanje slobode uredjuje clan 47 StGB. On pretpostavlja da se moze pretpostaviti da opasnost vise ne postoji. Pri tome se mogu odrediti vrijeme provjeravanja te uputstva i pomoc uz uslovni otpust, koji prate prelazak u zivot bez ovisnosti i bez daljnjih krivicnih djela.