Srazmjernost istražnog zatvora: kada pritvor prelama

§ 5 StPO je opća norma srazmjernosti u krivičnom postupku. Obavezuje kriminalističku policiju, tužilaštvo i sud da u prava lica zadiru samo u onoj mjeri u kojoj je to zakonom izričito predviđeno i nužno za izvršenje zadatka. Svaka time prouzrokovana povreda mora stajati u primjerenom odnosu prema težini djela, stepenu sumnje i traženom uspjehu. Od više djelotvornih mjera mora se odabrati ona koja najmanje ograničava prava onih kojih se tiče.

§ 173 stav 1 StPO konkretizira tu opću normu za istražni pritvor. Tri uslova moraju biti ispunjena zajedno: snažna sumnja u određeno krivično djelo; osnov pritvora po stavu 2 (opasnost od bjekstva, opasnost od uticanja na dokaze ili opasnost od ponavljanja djela); zahtjev tužilaštva. Pored toga stoje dvije samostalne granice: prva rečenica zahtijeva da se svrha pritvora ne može postići blažim mjerama po stavu 5 (ispitivanje supsidijarnosti). Posljednja rečenica zabranjuje pritvor ako je nesrazmjeran težini predmeta ili očekivanoj kazni (ispitivanje srazmjernosti u užem smislu).

Dvije granice se ne preklapaju. Supsidijarnost pita: postoji li blaža mjera koja svrhu pritvora postiže jednako dobro? Srazmjernost u užem smislu pita: stoji li sam pritvor, sa svim svojim posljedicama, još uvijek u prihvatljivom odnosu prema težini djela i prognozi kazne? Oba sloja mogu samostalno dovesti do ukidanja pritvora. Ko miješa prigovor srazmjernosti s pitanjem supsidijarnosti, često gubi oštriju polugu.

Ustavno utemeljenje ima ispitivanje srazmjernosti u članu 1 stav 3 Saveznog ustavnog zakona o zaštiti lične slobode (PersFrG, BGBl 1988/684): lična sloboda se može oduzeti samo onda i samo u mjeri u kojoj to nije nesrazmjerno nužnoj svrsi mjere. § 173 stav 1 posljednja rečenica StPO je zakonsko provođenje te ustavne zapovijesti. Putem člana 5 stav 3 EKLJP dodatno se neposredno primjenjuje standard Evropskog suda za ljudska prava.

Drugi unutardržavni stub: posebna obaveza ubrzanja u predmetima pritvora (§§ 9 stav 2, 177 stav 1 StPO). Pored srazmjernosti u užem smislu po § 173 stav 1 posljednja rečenica StPO, povreda obaveze ubrzanja je samostalan razlog za ukidanje pritvora. Nedjelovanje kriminalističke policije, tužilaštva ili suda, na primjer ostavljanje spisa, nedostatak nadzora nad vještačkim nalazima ili odgađana izrada presude, može nositi ukidanje pritvora i onda kada bi § 173 stav 1 druga rečenica StPO sam po sebi bio poštovan. Ubrzanje postupka stoga nije samo tema ESLJP-a, nego je direktno usidreno u austrijskom krivičnom postupku. § 177 stav 2 StPO dopunjava: istražni pritvor se ni u kom slučaju ne smije nastaviti ako bi njegovo trajanje bilo nesrazmjerno težini predmeta ili očekivanoj kazni.

Tekst § 173 stav 1 posljednja rečenica StPO navodi dvije referentne tačke, i samo ove dvije. Austrijski Vrhovni sud je u odluci 11 Os 104/19g od 02.08.2019. izričito utvrdio da je za ispitivanje srazmjernosti mjerodavan odnos određivanja ili održavanja pritvora prema težini predmeta ili očekivanoj kazni.

Težina predmeta obuhvata težinu djela u širem smislu: povrijeđeno pravno dobro (imovina, tjelesni integritet, život, seksualni integritet), obim štete, posljedice djela, način izvršenja. Teška djela nasilja, ubistva i seksualna djela imaju po prirodi stvari veću težinu od imovinskih djela s umjerenom štetom. Težina predmeta nije statična, može se mijenjati tokom postupka ako nova dokazna ocjena relativizira optužbu ili njene posljedice.

Očekivana kazna znači konkretnu prognozu sankcije u pojedinačnom slučaju, ne apstraktni zakonski okvir. Mjerodavni su razlozi odmjeravanja kazne po §§ 32 i dalje StGB: olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, ranija osuđivanost ili neosuđivanost, priznavanje krivice, naknada štete, priznanje, mjera krivnje. Raspon kazne i olakšavajuće okolnosti po § 34 StGB smanjuju prognozu i time drugu referentnu tačku ispitivanja srazmjernosti.

Uslovna osuda, uslovni otpust i smanjenje kazne se kod ispitivanja srazmjernosti načelno NE uzimaju u obzir. Ispitivanje se vodi prema očekivanoj kazni prije uračunavanja tih elemenata ublažavanja. Argument da vjerovatna uslovna osuda po §§ 43 ili 43a StGB prelama prognozu srazmjernosti previđa tu razliku. Izuzetak vrijedi samo tamo gdje uopće nikakva kazna nije za očekivati, naročito u maloljetničkom krivičnom pravu po §§ 6, 7, 12, 13 Zakona o maloljetničkom sudstvu (JGG). Ako će optužba na kraju vjerovatno uopće ne izazvati nikakvu sankciju, druga referentna tačka pada na nulu i pritvor je po pravilu nesrazmjeran.

Lične okolnosti okrivljenog nisu dio ispitivanja, bolest, porodične prilike, sposobnost za izvršenje. Austrijski Vrhovni sud je u 11 Os 104/19g od 02.08.2019. izričito utvrdio da takve okolnosti ne mijenjaju ni težinu predmeta niti djeluju direktno na srazmjernost. Djeluju indirektno: preko odmjeravanja kazne (olakšavajuće okolnosti smanjuju očekivanu kaznu) i preko ispitivanja supsidijarnosti (institucionalni smještaj kao blaža mjera). To razgraničenje mora se u zahtjevu izvesti čisto, ko lične okolnosti iznosi kao argument srazmjernosti, gubi pravno tlo.

Praktična posljedica za odbranu: Najoštriji prigovor srazmjernosti gradi se iz dvostruke argumentacije: niska težina predmeta (recimo imovinsko djelo s umjerenom štetom) plus niska prognoza kazne (neosuđivanost, priznanje krivice, naknada štete, vjerovatna uslovna osuda). Gdje je jedna od dvije referentne tačke niska, prigovor se gotovo uvijek isplati; gdje su obje niske, pritvor je po pravilu već nesrazmjeran.

Član 5 EKLJP garantuje pravo na slobodu i sigurnost. Stav 1 tačka c dopušta hapšenje ili pritvor zbog osnovane sumnje da je počinjeno krivično djelo; stav 3 zahtijeva neodložno izvođenje pred sudiju i suđenje u razumnom roku ili puštanje na slobodu tokom postupka; stav 4 garantuje „brzo" ispitivanje pritvora. Ova tri stava su u Austriji neposredno primjenjivo ustavno pravo i nadograđuju svaku odluku sudije za pritvor.

ESLJP Stögmüller protiv Austrije, 10.11.1969., predstavka br. 1602/62. Klasik tumačenja člana 5 stav 3 EKLJP. Iz jednog bečkog predmeta istražnog pritvora Sud je izveo tri načela: „razuman rok" počinje hapšenjem; postojanje osnovane sumnje je preduvjet pritvora, ali samo po sebi nije dovoljno obrazloženje njegovog trajanja; konkretizacija osnova pritvora (posebno opasnosti od bjekstva) mora biti potkrijepljena konkretnim činjeničnim indicijama, a ne samo apstraktnom visinom zaprijećene kazne.

ESLJP Letellier protiv Francuske, 26.06.1991., predstavka br. 12369/86. Razvoj Stögmüller-linije. Težina optužbe sama po sebi ne opravdava trajanje pritvora. S dužinom pritvora rastu zahtjevi za obrazloženjem, razlozi moraju biti „relevant and sufficient", a vlasti moraju voditi postupak s posebnom pažnjom.

ESLJP Buzadji protiv Republike Moldavije, Veliko vijeće, 05.07.2016., predstavka br. 23755/07. Prelomna razrada. Veliko vijeće je izričito utvrdilo: obaveza obrazlaganja pritvora konkretnim i mjerodavnim razlozima postoji već od prve odluke o pritvoru, ne tek nakon određenog protoka vremena. Gotovi obrasci, puko ponavljanje zakonskog teksta ili paušalno pozivanje na opasnost od bjekstva ne dostaju. Primijenjeno na austrijsko pravo to znači: već prva odluka o pritvoru nakon obaveznog saslušanja po § 174 StPO mora pokazati zašto su blaže mjere isključene i zašto je pritvor srazmjeran.

ESLJP Idalov protiv Rusije, Veliko vijeće, 22.05.2012., predstavka br. 5826/03. Vlasti moraju voditi postupak s „posebnom pažnjom" („special diligence"). Svako izbjegljivo kašnjenje, stagnacije u tužilaštvu, kasna dostava spisa, nepotrebne odgode, krši član 5 stav 3 EKLJP dok okrivljeni sjedi u pritvoru.

ESLJP-linija je strateški važna za prigovor srazmjernosti: ona pomjera odbranu bliže prvoj odluci (Buzadji) i daje jasno oruđe za slučajeve odugovlačenja (Idalov, Letellier). Ko ima pred sobom odluku o pritvoru s pukim gotovim obrascima, ima jak Buzadji-prigovor. Ko ima pred sobom odluku s zastarjelim stanjem činjenica i spisima koji sedmicama miruju, ima jak Idalov-prigovor. Oba nalaze svoj put u žalbu na pritvor po §§ 87, 88 StPO i konačno u ustavnu žalbu Vrhovnom sudu.

Centralna odluka austrijskog Vrhovnog suda o srazmjernosti istražnog pritvora je 11 Os 104/19g od 02.08.2019. Povod je bila ustavna žalba protiv rješenja Višeg zemaljskog suda u Beču o nastavku pritvora. U postupku po ustavnoj žalbi Vrhovni sud ispituje da li je obrazloženje nižeg suda na činjeničnoj razini prihvatljivo, on nije treća činjenična instanca.

Tri ključne tvrdnje iz odluke su za praksu posebno važne. Prvo: mjerilo je odnos određivanja ili nastavka pritvora prema težini predmeta ili očekivanoj kazni. Time su učvršćene upravo dvije referentne tačke koje već zakonski tekst spominje, ni manje ni više. Drugo: sposobnost za pritvor, za suđenje i za izvršenje nisu kriteriji ispitivanja srazmjernosti; one ne mijenjaju ni težinu predmeta niti očekivanu kaznu. Treće: svrha istražnog pritvora (osiguranje protiv bjekstva, uticanja na dokaze, daljnjih djela) nije odlučujuća za srazmjernost u užem smislu; ona pripada ispitivanju supsidijarnosti (prvenstvo blažih mjera).

U praksi to za odbranu znači: zahtjev za ukidanje pritvora zbog nesrazmjernosti ne smije se preliti u opće opisivanje težine pritvora za okrivljenog. Taj opis spada u pitanje odmjeravanja kazne i u zahtjev za blaže mjere s institucionalnim smještajem. Sam prigovor srazmjernosti ostaje usredotočen na dvije referentne tačke, težinu djela i prognozu kazne.

Posljedica na žalbenoj razini: ispitivanje Vrhovnog suda u postupku po ustavnoj žalbi ograničeno je na prihvatljivost. Ustavna žalba po Zakonu o ustavnoj žalbi ima izgleda za uspjeh tamo gdje Viši zemaljski sud uopće nije sproveo ispitivanje srazmjernosti ili se oslonio na pretpostavke u suprotnosti sa spisom. Drugačije odmjeravanje referentnih tačaka od strane Višeg zemaljskog suda po pravilu ne dostaje za ukidanje. Ta prag je visok, ali nije razlog za odustajanje od ustavne žalbe, rok je šest sedmica od iscrpljenja redovnih pravnih lijekova.

Progresivno djelovanje s trajanjem pritvora. Što istražni pritvor duže traje, to mjerilo postaje strože. Austrijska doktrina (Kirchbacher i Rami, Wiener Kommentar uz § 170 StPO, marginalni broj 17) izričito utvrđuje da se ispitivanje srazmjernosti progresivno zaoštrava s trajanjem pritvora. Time se ESLJP-linija (Letellier, Buzadji, Idalov) bešavno spaja s austrijskim pravom: što se kod prve odluke o pritvoru još može činiti održivim, nakon više mjeseci ne može više nositi istu težinu djela.

Nakon osude u prvom stepenu: § 265 StPO analogno. Austrijski Vrhovni sud je u 14 Os 141/05z (EvBl 2006/39) prihvatio da se nakon osude u prvom stepenu § 265 StPO primjenjuje analogno: ako su ispunjeni uslovi za uslovni otpust po § 46 StGB, po pravilu polovina kazne i najmanje tri mjeseca kod vremenskih zatvorskih kazni, te 15 godina kod doživotnih kazni, istražni pritvor se ukida. Praktični savjet: blagovremeno pratiti odgovarajući termin, zahtjev podnesen u pravo vrijeme može osigurati ukidanje pritvora i pored osude u prvom stepenu, prije nego što presuda postane pravomoćna.

Iz tri sloja ispitivanja, supsidijarnost, srazmjernost u užem smislu i sposobnost za pritvor, proizilazi trodijelni pristup za praksu. Ko sva tri sloja čisto obradi, dobija u najboljem slučaju ukidanje pritvora već na prvoj raspravi o pritvoru, najkasnije na sljedećoj raspravi o ispitivanju pritvora ili žalbom na pritvor Višem zemaljskom sudu.

Prvo, paket zamjene za ispitivanje supsidijarnosti. Svaki osnov pritvora po § 173 stav 2 StPO dobija preslikavajuću obavezu. Opasnost od bjekstva neutralizira se obavezom stanovanja, deponovanjem putnih isprava i obavezom javljanja; opasnost od uticanja na dokaze zabranama kontakta i prilaska; opasnost od ponavljanja i daljnjeg izvršenja terapijom, anti-agresivnim treningom i privremenom probacijskom pomoći po § 179 StPO. Dokazi moraju biti dostupni već za prvu raspravu o pritvoru, potvrda o smještaju, potvrda o radnom mjestu ili terapijskom mjestu, izjava o saradnji bliskih osoba. Detaljnije o pojedinim mjerama na tematskoj stranici Blaže mjere kao alternativa istražnom pritvoru.

Drugo, podnesak o prognozi kazne za srazmjernost u užem smislu. Samostalan pismeni iznesak koji raščlanjuje očekivanu kaznu: raspon kazne optuženih krivičnih djela; olakšavajuće i otežavajuće okolnosti po §§ 33, 34 StGB; ranija osuđivanost ili neosuđivanost; priznavanje krivice, naknada štete, priznanje; težinu krivnje. Vjerovatna uslovna osuda ili uslovni otpust po § 46 StGB se, nasuprot tome, načelno ne unosi samostalno u ispitivanje srazmjernosti (Kier, HB Strafverteidigung, marginalni broj 9.48): ispitivanje teče prema očekivanoj kazni prije uračunavanja tih elemenata ublažavanja. Izuzetak je konstelacija u kojoj uopće nikakva kazna nije za očekivati, naročito u maloljetničkom krivičnom pravu po §§ 6, 7, 12, 13 JGG. Ako je prognoza sankcije prema rasponu kazne i olakšavajućim okolnostima po § 34 StGB realno niska, druga referentna tačka ispitivanja srazmjernosti je niska i pritvor je odgovarajuće teže opravdati.

Treće, po potrebi vještačenje sposobnosti za pritvor za treći sloj. Kod teške bolesti, akutne opasnosti od samoubistva ili posebne ranjivosti, službeni medicinski nalaz o sposobnosti za pritvor može otvoriti polugu po članu 3 EKLJP. Taj sloj je neovisan o težini djela i prognozi kazne i djeluje i tamo gdje prva dva sloja ne prolaze. Ne zamjenjuje ispitivanje srazmjernosti, dopunjava ga.

Maksimalni rokovi po § 178 StPO kao referentni okvir. Pored srazmjernosti u užem smislu, § 178 StPO postavlja apsolutne maksimalne rokove: 2 mjeseca kada postoji samo opasnost od uticanja na dokaze, 6 mjeseci za prekršajna djela (Vergehen), 1 godina za zločine (Verbrechen), 2 godine za zločine s zaprijećenom kaznom iznad 5 godina. Prekoračenje 6 mjeseci pretpostavlja posebne teškoće ili poseban obim (§ 178 stav 2 StPO); s početkom glavnog pretresa otpada ograničenje maksimalnog roka. Prekoračenjem maksimalnog roka nastupa obavezno puštanje. Ovi rokovi nisu srazmjernost u užem smislu, već njen referentni okvir. Detaljnije o tome na tematskoj stranici Trajanje istražnog pritvora i maksimalni rokovi po § 178 StPO.

Vremenski je odlučujuća prva rasprava o pritvoru. Održava se u roku od četrnaest dana od određivanja istražnog pritvora. Ko paket zamjene i podnesak o prognozi kazne do tada nema u cijelosti, gubi veliki dio poluge. Ako se pritvor potom nastavi, otvorena je žalba na pritvor po §§ 87, 88 StPO Višem zemaljskom sudu: 14 dana od dostave pismenog otpravka rješenja o pritvoru, koji se dostavlja najkasnije u roku od 24 sata od izricanja (§ 88 stav 1 u vezi sa § 174 stav 4 StPO). U posebno teškim slučajevima dolazi ustavna žalba Vrhovnom sudu u roku od šest sedmica od iscrpljenja redovnih pravnih lijekova.

Posljednje praktično pravilo: Ispitivanje srazmjernosti se često potcjenjuje jer djeluje suho i ne dolazi s dramatičnim paketom zamjene. U stvarnosti je to najoštrija poluga u postupcima u kojima je očekivana kazna niska i u kojima se postupak otegne. Ko referentne tačke čisto razradi, unutardržavnu obavezu ubrzanja (§§ 9 stav 2, 177 stav 1 StPO) zajedno s ESLJP-linijom (Buzadji, Letellier, Idalov) uvede u igru i nakon osude u prvom stepenu misli na analogiju po § 265, ima realne izglede za ukidanje i protiv naizgled učvršćenih odluka o pritvoru.