Ročište za istražni zatvor (§§ 174 i dalje StPO): prisustvo, uloga branitelja i ponavljanje

§§ 174 do 177 StPO čine zatvoreni zakonski okvir za određivanje, usmenu provjeru i nastavak istražnog zatvora u istražnom postupku. § 174 StPO reguliše obavezno saslušanje (Pflichtverhör) nakon hapšenja, rokove za dovođenje i sudsko saslušanje i sadržaj prvog rješenja o pritvoru. § 175 StPO definiše početak i kraj istražnog zatvora, rokove istražnog zatvora i učinak podizanja optužnice. § 176 StPO reguliše tok usmenog ročišta, obaveze prisustva i dokazni postupak. § 177 StPO nalaže sadržaj rješenja nakon ročišta, obaveze obrazlaganja, vezanost suda zahtjevom tužilaštva za puštanje na slobodu i mogućnost žalbe Višem zemaljskom sudu.

Iz perspektive odbrane razlika između obaveznog saslušanja (§ 174 StPO) i ročišta za istražni zatvor (§ 176 StPO) je centralna. Kod obaveznog saslušanja uhapšeni okrivljeni mora biti doveden u zatvor u roku od 48 sati od hapšenja i potom bez odgađanja, najkasnije u roku od daljnjih 48 sati, predveden pred sudiju za istragu i pravnu zaštitu. Sudija ga prema § 174 stav 1 StPO saslušava uz primjenu opštih pravila saslušanja iz § 164 StPO o predmetu, sumnji u djelo i razlozima za pritvor. Branitelj ima pravo prisustva; njegov nedolazak ne sprečava određivanje istražnog zatvora. Prvo rješenje o pritvoru prema § 174 stav 3 StPO usmeno se objavljuje na kraju saslušanja i u roku od 24 sata pismeno dostavlja okrivljenom, tužilaštvu, branitelju, zatvoru i po potrebi probacijskom službeniku; ono sadrži lične podatke okrivljenog, period važenja pritvora, sumnju u djelo, razloge za pritvor i obrazloženje vezano za pojedinačni slučaj. Ročište za istražni zatvor nasuprot tome periodična je usmena provjera uslova istražnog zatvora, u roku od 14 dana nakon određivanja istražnog zatvora, zatim u roku od jednog mjeseca od prvog rješenja o nastavku, potom u roku od dva mjeseca od svakog daljnjeg rješenja o nastavku. Ono dakle nije određivanje, nego provjera nastavka ili ukidanja.

U tekstu § 175 stav 2 StPO zahtijeva da se istražni zatvor ne smije održavati duže nego što to zahtijeva njegova svrha. On se odmah ukida čim otpadnu njegovi uslovi, čim bi njegov nastavak bio u nesrazmjeru s očekivanom kaznom ili čim se njegova svrha može postići primjenom blažih mjera. Ova obaveza ukidanja je po službenoj dužnosti, sud je mora poštovati i bez zahtjeva odbrane. Praktično to znači da ročište mora obavezno preispitati svaku za okrivljenog povoljnu okolnost; prešućivanje poznate okolnosti bilo bi nedostatak obrazloženja.

Ročište za istražni zatvor prema § 176 stav 4 StPO nije javno, za razliku od glavnog pretresa. Nema publičke javnosti, termin se odvija iza zatvorenih vrata bilo u zgradi suda (često kod prvog ročišta) bilo u samom zatvoru (često kod ponovnih termina). Ta nejavnost ne znači, međutim, da odbrana ima manje prostora, naprotiv, ona štiti okrivljenog od javnog prejudiciranja u ranoj fazi postupka.

Prema § 176 stav 1 StPO na ročištu za istražni zatvor moraju biti saslušani tužilac, okrivljeni i njegov branitelj. Vođenje rasprave preuzima sudija za istragu i pravnu zaštitu (Haft- und Rechtsschutzrichter, skraćeno HR-Richter) pri nadležnom zemaljskom sudu; po potrebi se prizove tumač (Dolmetscher) prema § 56 StPO. Okrivljeni se po službenoj dužnosti dovodi, ukoliko se izričito ne odrekne prisustva, a takvo odricanje mora biti izjavljeno nakon pouke, ne smije se podrazumijevati.

Tok postupka prema § 176 stav 3 StPO slijedi jasno definisanu shemu. Prvo, HR-Richter otvara termin, utvrđuje identitet i pouči okrivljenog. Drugo, tužilaštvo obrazlaže svoj zahtjev, tipično za nastavak istražnog zatvora, i iznosi stanje spisa, sumnju u djelo i razloge za pritvor. Treće, okrivljeni i branitelj se saslušavaju o predmetu i uslovima istražnog zatvora. Četvrto, sprovodi se dokazni postupak, ukoliko je to neophodno za razjašnjenje za odluku relevantnih činjenica, čitanje novih dijelova spisa, saslušanje vještaka, suočavanje s aktuelnim rezultatima obrade. Peto, tužilac, branitelj i okrivljeni dobijaju završnu riječ, posljednju riječ po pravilu ima okrivljeni.

Nakon toga HR-Richter se povlači na vijećanje ili rješenje donosi odmah. Nakon vijećanja rješenje se usmeno objavljuje; pisana izrada slijedi blagovremeno. Prema § 177 stav 1 StPO rješenje može sadržati jednu od tri odluke: nastavak istražnog zatvora do sljedećeg ročišta, ukidanje s odmahnjim puštanjem na slobodu ili zamjena istražnog zatvora blažim mjerama prema § 173 stav 5 StPO.

Period važenja rješenja o nastavku je ograničen: ono važi do sljedećeg zakonom predviđenog ročišta, najduže pak do isteka roka iz § 175 stav 2 StPO. Ako sljedeće ročište nije blagovremeno zakazano ili se bez novog rješenja nastavlja zadržavanje, zadržavanje je nezakonito i okrivljeni se mora pustiti na slobodu. Iz tog razloga je kontrola rokova od strane odbrane važna formalna poluga, kod prijeteg isteka roka može se postići ukidanje istražnog zatvora i bez sadržajnog uzdrmavanja sumnje ili razloga za pritvor.

Okrivljeni ima na ročištu za istražni zatvor više jasno definisanih prava, koja se u praksi ne ostvaruju uvijek s jednakom pažnjom, i čije kršenje može biti žalbeni osnov pred Višim zemaljskim sudom. Prvo, pravo na prisustvo: prema § 176 stav 1 posljednja rečenica StPO okrivljeni se po službenoj dužnosti dovodi, ukoliko se izričito ne odrekne prisustva. Obaveza dovođenja je obavezna; odricanje mora biti izričito, jasno i izjavljeno nakon pouke. Šutnja ili puko ne-pojavljivanje nisu odricanje.

Drugo, pravo na saslušanje: okrivljeni se u toku rasprave mora saslušati, o predmetu, o uslovima istražnog zatvora i o činjenicama koje iznosi tužilaštvo. Ovo pravo se ne odnosi samo na prvu izjavu, već na svako novo saznanje koje se pojavi u dokaznom postupku. Ako tužilaštvo na ročištu uvede novi optužujući materijal, okrivljeni ima pravo da se o tome izjasni, a branitelj može po potrebi zatražiti kratak prekid radi savjetovanja.

Treće, završna riječ: prema § 176 stav 3 posljednja rečenica StPO tužilac, okrivljeni i branitelj dobijaju završnu riječ. Posljednju riječ po pravilu ima okrivljeni, svjesna procesna garancija koja mu omogućava da neposredno prije donošenja rješenja iznese svoj pogled na stvari. Ovo pravo se ne smije podcijeniti: i kratka, lična završna riječ okrivljenog može uticati na utisak suda ako se konkretno odnosi na društvenu situaciju, spremnost na saradnju ili konkretne obaveze u okviru zamjenskih mjera.

Četvrto, pravo na dokazne prijedloge: prema § 55 StPO okrivljeni, zastupan preko branitelja, može u svakom trenutku podnositi dokazne prijedloge (Beweisanträge). Na ročištu se ti prijedlozi mogu podnijeti usmeno, ali kod složenijih predmeta trebalo bi ih unaprijed pismeno podnijeti sudu, kako bi se dokazni postupak na ročištu mogao ciljano voditi. Ako se dokazni prijedlog odbije, obrazloženje odbijanja mora se navesti u rješenju prema § 177 stav 2 StPO, i ovdje paušalno odbijanje može biti napadnivo u žalbenom postupku.

Peto, pravo na podršku branitelja: u slučaju nužne odbrane (notwendige Verteidigung) prema § 61 stav 1 tačka 1 StPO, a to važi tokom cijelog trajanja istražnog zatvora, okrivljeni mora biti branjen. Ako se izabrani ili postavljeni branitelj ne pojavi na ročištu, a da ne osigura odgovarajuće zastupanje okrivljenog, sud po službenoj dužnosti postavlja branitelja (§ 176 stav 2 StPO). Ročište bez branitelja je dakle zakonom isključeno.

Branitelj na ročištu za istražni zatvor nije samo formalna podrška, već odlučujući akter postupka. Prema § 61 stav 1 tačka 1 StPO u vezi sa § 176 stav 3 StPO nužna odbrana na ročištu je obavezna; ročište bez branitelja je zakonom isključeno. Ako se izabrani ili postavljeni branitelj ne pojavi i ne osigura zastupanje, sud po službenoj dužnosti postavlja branitelja. To s jedne strane znači sigurnu poziciju za okrivljenog, s druge odgovarajuću odgovornost branitelja da svaki termin pažljivo pripremi i ne tretira kao rutinu.

Uvid u spis prije svakog termina (§ 51 StPO). Prvi taktički korak je potpuni uvid u spis (Akteneinsicht). § 51 stav 2 StPO u postupku istražnog zatvora načelno daje neograničen uvid; razlozi za tajnost u toj fazi praktično ne prevladavaju. Uvid mora biti aktuelan, ne stanje spisa od posljednjeg termina, nego stanje kratko prije aktuelnog termina. Tek aktuelno stanje spisa pokazuje koji su dokazi novo pristigli, koje je oslobađajuće okolnosti sud možda previdio i gdje aktuelno lanac optužujućih dokaza stoji slabije.

Paket zamjenskih mjera pismeno pripremiti. Druga poluga je konkretna pisana ponuda blažih mjera prema § 173 stav 5 StPO. Što su pojedinačne komponente konkretnije i razumljivije, adresa za nalog o boravištu, dokaz o porijeklu sredstava za jemstvo, deponovanje pasoša s terminom, frekvencija obaveze javljanja, imenovane osobe kod zabrana kontakta, to je sudu teže paušalno odbijanje. Pisani podnesak prinuđuje na pojedinačnu raspravu u rješenju prema § 177 stav 2 StPO; paušalno odbijanje je u žalbenom postupku napadnivo.

Ciljano suočavanje s izvorima optužbe. Treća poluga je dokazni postupak prema § 176 stav 3 StPO. Za razliku od pisanog zahtjeva za puštanje na slobodu, u usmenom ročištu pojedinačni izvori optužbe se mogu direktno napasti, nedosljednosti u iskazima svjedoka, nova pitanja vjerodostojnosti, protivrječnosti između prvog i naknadnog iskaza, rezultati obrade obezbijeđenih podataka. Usmena forma djeluje: HR-Richter vidi i čuje raspravu u realnom vremenu, potencijal djelovanja pojedinačnih tačaka veći je nego u pisanoj izjavi.

Aktivno dokumentovati dokazno stanje između termina. Četvrta poluga je kontinuirano praćenje postupka. Između dva ročišta spisi se tipično mijenjaju više puta. Ove promjene treba već prije sljedećeg termina pismeno prijaviti sudu, preko § 55 StPO (dokazni prijedlozi), preko § 106 StPO (prigovor zbog povrede prava) kod procesnih grešaka, preko pisanih izjava o stanju spisa. Ko na ročište dođe s već dokumentovanim argumentacijskim paketom, ima znatno jaču poziciju nego onaj ko sve prvi put iznosi na ročištu.

Izbjegavanje zamke odricanja. § 175 stav 4 StPO dozvoljava odricanje od ročišta, koje može izjaviti samo branitelj ili punomoćnik s izričitom punomoći. Odricanje međutim ne uklanja samo ispitivanje pritvora: sud i bez termina rješenjem odlučuje o nastavku ili ukidanju istražnog zatvora, rješenje se dostavlja, a pravo na žalbu ostaje. U praksi takvo odricanje treba preporučiti samo u usko ograničenim taktičkim situacijama, na primjer kad povoljan pisani zahtjev za puštanje na slobodu već leži kod suda, a dodatni termin bi tužilaštvu samo dao priliku da uvede nove izvore optužbe. U pravilu: iskoristiti termin. Ročište je jedina prilika za usmeno suočavanje u nejavnom okviru.

Ciljano koristiti dokazni postupak. § 176 stav 4 StPO omogućava sudu da na inicijativu okrivljenog ili po službenoj dužnosti na ročištu sasluša svjedoke ili izvede druga dokazna sredstva, ukoliko je to neophodno za razjašnjenje za odluku relevantnih činjenica. U praksi se ova mogućnost rijetko koristi; može međutim biti odlučujuća poluga kod tačkasto centralnih optužujućih tačaka (vjerodostojnost optužujućeg svjedoka, tehnička obrada). Ko želi da na ročištu postigne izvođenje dokaza, treba prijedlog unaprijed pismeno podnijeti sudu i precizno odrediti dokazne teme.

Kod zahtjeva za elektronski nadzirani kućni pritvor uvijek ročište. Ako se zahtijeva izvršenje istražnog zatvora kao elektronski nadziranog kućnog pritvora prema § 173a StPO, prema § 176 stav 1 tačka 2 StPO mora se zakazati ročište neovisno od stava tužilaštva. I kada tužilaštvo odbija takav vid izvršenja, usmena provjera je obavezna. Sud preispituje uslove iz § 173a StPO, određuje se privremena probacijska služba, okrivljeni mora dati saglasnost na elektronski nadzor. Detalji na povezanoj stranici o elektronski nadziranom kućnom pritvoru.

Posebnosti kod maloljetnih okrivljenih. Kod maloljetnih okrivljenih (u vrijeme djela 14 do 18 godina) važi § 39 stav 3 JGG (Jugendgerichtsgesetz, Zakon o sudovima za maloljetnike, branitelj u pripravnosti) već prije obaveznog saslušanja. Rokovi istražnog zatvora skraćeni su prema § 35 stav 3 JGG, a § 35 stav 3a JGG odstupa od § 175 stav 5 StPO time što podizanje optužnice produžava rok samo za jednu sedmicu. Pored toga, konferencija o istražnom zatvoru prema § 35a JGG centralna je procesna opcija za izbjegavanje pritvora; nju može pokrenuti odbrana i može teći paralelno s ročištem, detalji u nadovezujućem članku Konferencija o istražnom zatvoru maloljetnika.

Rokovi ročišta za istražni zatvor jasno su regulisani u § 175 stav 2 StPO i čine obavezni ritam periodične provjere pritvora. Prvo ročište mora se prema § 175 stav 2 tačka 1 StPO zakazati u roku od 14 dana od određivanja istražnog zatvora, dakle u roku od 14 dana nakon prvog rješenja o pritvoru iz obaveznog saslušanja. Drugo ročište mora se prema § 175 stav 2 tačka 2 StPO održati u roku od jednog mjeseca od prvog rješenja o nastavku. Svako sljedeće ročište slijedi prema § 175 stav 2 tačka 3 StPO u roku od dva mjeseca od posljednjeg rješenja o nastavku.

Izračun roka veže se za posljednje rješenje o nastavku, ne za neki drugi referentni datum. Ako se na ročištu istražni zatvor ne nastavlja, nego ukida ili zamjenjuje blažim mjerama, naredni rok prirodno otpada. Ako se nastavlja, sljedeći rok počinje teći od dana rješenja o nastavku. Rokovi su materijalni najviši rokovi: zadržavanje preko roka bez novog rješenja je nezakonito i dovodi do obaveze puštanja na slobodu.

Žalba protiv prvog određivanja istražnog zatvora pokreće vlastiti rok. Ako se podnese žalba protiv rješenja o pritvoru iz obaveznog saslušanja, prema § 175 stav 2 tačka 2 StPO podnošenjem žalbe počinje 1-mjesečni rok; izvorni 14-dnevni rok time se prepokriva. Naredna odluka Višeg zemaljskog suda o nastavku zatim pokreće 2-mjesečni rok prema § 175 stav 2 tačka 3 StPO. Ako se žalba povuče, 1-mjesečni rok ostaje.

Podizanjem optužnice ročišna mehanika se temeljno mijenja. § 175 stav 5 StPO određuje da od prijema optužnice u sud važenje posljednjeg rješenja o nastavku više nije vezano rokom; daljnje ročište zakazuje se samo na zahtjev okrivljenog. Načelo ubrzanja postupka i najviši rokovi prema § 178 StPO ostaju nepromijenjeni. U ovoj fazi odbrana mora aktivno preduzeti korake ukoliko želi usmenu provjeru.

Pored obaveznih termina odbrana može u svakom trenutku podnijeti zahtjev za ispitivanje pritvora. Sud je prema § 175 stav 2 StPO ionako obavezan istražni zatvor odmah ukinuti čim otpadnu njegovi uslovi, ta obaveza nije vezana za termine, već se mora kontinuirano poštovati. U praksi se vanredni zahtjev za ispitivanje pritvora preporučuje onda kada između dva obavezna termina nastupi bitna promjena spisa: centralni optužujući svjedok opoziva, tehničko dokazno sredstvo obara optužbu, postaje dostupna nova opcija blažih mjera (mjesto terapije, ponuda smještaja).

Skraćeni rokovi istražnog zatvora kod maloljetnih okrivljenih. Za lica mlađa od 18 godina § 35 stav 3 JGG predviđa skraćene rokove; prema § 35 stav 3a JGG, odstupajući od § 175 stav 5 StPO, podizanje optužnice produžava rok samo za jednu sedmicu, nakon čega važe redovni 1-mjesečni i 2-mjesečni rokovi. Ovo je praktično važan ručica odbrane u maloljetničkom krivičnom postupku; detalji u nadovezujućem članku Konferencija o istražnom zatvoru maloljetnika.

Odbrana treba aktivno nadzirati rokove. Termine zakazuje sud, ali ponekad se zakazivanje odlaže iz organizacijskih razloga. Ako se termin ne održi u roku, a bez novog rješenja se nastavlja zadržavanje, to je samostalan žalbeni osnov, eventualno i s aspektom osnovnih prava prema članu 5 EKLJP i članu 2 PersFrSchG (Personal Liberty Protection Act, Zakon o zaštiti lične slobode). Žalbu zbog prekoračenja roka treba ispitati i onda kada sadržajno stanje sumnje i razlog za pritvor ostaju neizmijenjeni.

Nakon svakog ročišta sud rješenjem mora izreći da li se istražni zatvor nastavlja, ukida ili zamjenjuje blažim mjerama (§ 177 stav 1 StPO). Ako se odluči nastavak, rješenje važi do sljedećeg ročišta, najduže pak za rokove navedene u § 175 stav 2 StPO. Rješenje se odmah usmeno objavljuje i pismeno izrađuje.

Ako tužilaštvo zahtijeva puštanje na slobodu, sud je vezan. Prema § 177 stav 3 i 4 StPO sud na zahtjev tužilaštva za puštanje na slobodu mora okrivljenog odmah pustiti; ročište tada više nije potrebno. Tek kada se tužilaštvo protivi puštanju, zakazuje se ročište. Iz perspektive odbrane: ko tužilaštvo putem podneska ili ponude zamjenskih mjera može pokrenuti na zahtjev za puštanje, postiže oslobađanje bez daljnjeg usmenog ročišta. Stav tužilaštva je stoga samostalna poluga koja se treba voditi paralelno s postupkom pred sudom.

Obaveze obrazlaganja jasno su regulisane u § 177 stav 2 StPO. Rješenje mora izričito obrazložiti: prvo, osnovanu sumnju, drugo, razlog za pritvor prema § 173 stav 2 StPO, treće, načelo proporcionalnosti prema § 173 stav 1 posljednja rečenica StPO i četvrto, načelo supsidijarnosti prema blažim mjerama prema § 173 stav 5 StPO. Ove četiri tačke moraju biti obrađene kumulativno; preskakanje jedne tačke je nedostatak obrazloženja i samostalan žalbeni osnov. Rješenje mora sadržati samostalno obrazloženje vezano za pojedinačni slučaj, puko pozivanje na ranija rješenja ili šablonske floskule prema stalnoj praksi OGH nisu dovoljne.

Protiv rješenja strankama stoji žalba Višem zemaljskom sudu (§ 177 stav 3 StPO u vezi sa §§ 87, 88 StPO). Rok žalbe iznosi 14 dana od dostave pisane izrade rješenja o pritvoru, koja se dostavlja najkasnije u roku od 24 sata nakon usmenog objavljivanja; tačan rok mora biti naveden u rješenju. O žalbi odlučuje Viši zemaljski sud (§ 87 stav 3 u vezi sa § 33 stav 1 tačka 1 StPO), dakle naredna viša redovna instanca. Žalba ponovo otvara pitanje sumnje, razloga za pritvor, proporcionalnosti i supsidijarnosti; ona može uvesti i nove činjenice i dokazna sredstva, ukoliko su postali poznati nakon rješenja.

Iz perspektive odbrane nedostaci obrazloženja rješenja prema § 177 najčešća su poluga uspjeha žalbe. Tipični nedostaci: nedostatak rasprave o konkretnoj ponudi zamjenskih mjera odbrane, površno ili šablonsko obrazloženje osnovane sumnje, paušalno potvrđivanje razloga za pritvor bez izvođenja u odnosu na djelo, preskočena oslobađajuća dokazna sredstva, nedostatak razmatranja supsidijarnosti uprkos iznesenim blažim mjerama. Žalba koja precizno adresira ove nedostatke i potkrijepi ih konkretnim pozivanjima na mjesta u spisu, u drugoj instanci po iskustvu ima znatno bolje izglede nego puko sadržajno osporavanje sumnje ili razloga za pritvor.

Kod očigledne povrede ustava ili konvencije dodatno dolazi u obzir ustavna žalba (Grundrechtsbeschwerde) prema Zakonu o ustavnoj žalbi Vrhovnom sudu. Rok: šest sedmica od dostave odluke Višeg zemaljskog suda. Primjenjivo prije svega kod kršenja člana 5 EKLJP i člana 2 PersFrSchG, npr. kod prekoračenja roka bez novog rješenja, kod očigledno više nedatog stepena sumnje ili kod očigledno nesrazmjernog održavanja istražnog zatvora. Više o tome na stranici o žalbi na pritvor.