Razlozi za pritvor.

Osnovne pretpostavke istražnog pritvora

Istražni pritvor u Austriji smije se odrediti samo ako su istovremeno ispunjene dvije pretpostavke: osnovana sumnja (dringender Tatverdacht) na krivično djelo iz sudske nadležnosti i barem jedan razlog za pritvor prema § 173 st. 2 StPO (austrijski Zakonik o krivičnom postupku). Nedostaje li bilo koja od njih, pritvor je protupravan. Osnovana sumnja pretpostavlja znatno višu vjerovatnoću od običnog početnog osnova sumnje: prema stanju u spisu mora biti vjerojatnije da je osumnjičeni izvršio djelo nego da nije. Puka mogućnost počinjenja naravno nije dovoljna, sud mora odmjeriti teretne i oslobađajuće okolnosti i svoju ocjenu iznijeti u obrazloženju pritvora.

Tome se pridružuje načelo proporcionalnosti prema § 5 StPO. Istražni pritvor je ultima ratio: dopušten je samo kada se svrha pritvora ne može jednako postići blažom mjerom (gelinderes Mittel), uputom, jemstvom (Kaution) ili elektronskim nanogicom. Osim toga, trajanje pritvora ne smije biti nesrazmjerno kazni koju treba očekivati. Proporcionalnost se mora posebno ispitati pri svakoj odluci o pritvoru, ne samo prilikom prvog određivanja, nego i pri svakom ročištu kontrole pritvora i pri svakoj odluci o produženju. Što pritvor duže traje, to je mjerilo strože.

§ 173 st. 2 StPO, četiri razloga za pritvor

Zakon razloge za pritvor nabraja taksativno: prvo, opasnost od bijega (Fluchtgefahr); drugo, opasnost od koluzije (Verdunkelungsgefahr); treće, opasnost od ponavljanja djela (Tatbegehungsgefahr); četvrto, opasnost od izvršenja (Ausführungsgefahr). Dovoljno je da konkretno postoji jedan od njih, obratno, i otpadanje jednog razloga koji je do tada nosio pritvor može opravdati puštanje, ako preostali razlozi ne stoje sami za sebe. Svaki razlog za pritvor mora biti obrazložen vezano za djelo i individualno; paušalno obrazloženje apstraktnom težinom optužbe nije dovoljno.

Četiri razloga se po svojoj strukturi jasno razlikuju. Opasnost od bijega i opasnost od koluzije štite tekući postupak: imaju spriječiti da se osumnjičeni izmakne pristupu tijela postupka ili da naruši dokaznu osnovu. Opasnost od ponavljanja djela i opasnost od izvršenja, naprotiv, služe preventivnoj zaštiti opće javnosti, odnosno određenih osoba, od daljnjih djela. Ko razumije sistematiku, brzo vidi koji razlog nosi u kojoj fazi postupka, i na kojem mjestu odbrana može konkretno započeti.

Opasnost od bijega (§ 173 st. 2 tačka 1 StPO)

Opasnost od bijega postoji kada određene činjenice upućuju na pretpostavku da će se osumnjičeni krivičnom postupku izmaknuti bijegom ili skrivanjem. Klasični pokazatelji su konkretna inozemna poveznica (državljanstvo, prebivalište ili imovina u inozemstvu), nedostatak porodičnih i profesionalnih veza u Austriji te konkretno prijeteća visoka kazna zatvora, što je očekivana kazna veća, to je pretpostavljen poticaj za bijeg jači.

Razumije se, očekivana kazna sama za sebe nikada ne nosi. Vrhovni sud (Oberster Gerichtshof) dosljedno traži da se pridruže objektivni pokazatelji: pripremne radnje za bijeg, kontakti u inozemstvu, sredstva i putevi za bijeg. Ko je na mjestu postupka čvrsto ukorijenjen, s porodicom, poslom, vlastitim stanom, može oboriti pretpostavku. Kao blaže mjere u obzir dolaze najčešće oduzimanje putne isprave, obaveza javljanja u policijskoj stanici ili jemstvo. Uredno dokumentirana socijalna sredina ovdje je najvažnija poluga odbrane.

Odbrana u praksi priprema čitav katalog dokaza: potvrdu o prebivalištu, ugovor o najmu ili zemljišno-knjižni izvadak, ugovor o radu s aktuelnom platnom listom, potvrdu poslodavca o trajanju radnog odnosa, školske potvrde za djecu, dokaze o skrbi za članove porodice. Što je mreža austrijskih veza gušće dokumentirana, to je teže obrazložiti opasnost od bijega. Tome se dodaju klasična sredstva osiguranja: polaganje putne isprave u sudu, redovno javljanje u policijskoj stanici i, kada to finansijske prilike dopuštaju, jemstvo (Kaution) usuglašeno sa sudom po iznosu i obliku.

Opasnost od koluzije (§ 173 st. 2 tačka 2 StPO)

Opasnost od koluzije znači opasnost da će osumnjičeni dokaze uništiti, izmijeniti ili sakriti, uticati na svjedoke ili suokrivljene, ili ukloniti tragove. To je tipičan razlog za pritvor rane istražne faze, dok je spis još tanak, svjedoci još nisu saslušani, a elektronski dokazi još nisu osigurani.

Upravo zbog toga opasnost od koluzije s napretkom postupka nosi sve manje. Jednom kada su svjedoci saslušani, nosači podataka vještačeni i pretresi završeni, naprosto više nema ničega što bi se moglo prikriti. Odbrana se obično ovdje i zahvata: dokazuje da su dokazi relevantni za istragu već osigurani i traži puštanje uz obrazloženje da je svrha pritvora postignuta. Kao blažu mjeru mogu zadovoljiti i konkretne obaveze osumnjičenog, primjerice predaja nosača podataka, odricanje od kontakta s imenovanim svjedocima.

Bitan je i pogled na personalnu konstelaciju: opasnost od koluzije pretpostavlja da osumnjičeni stvarno ima mogućnost uticaja. Ako jedini teretni svjedok i sam sjedi u pritvoru ili živi u sasvim drugom životnom krugu, često nema stvarne mogućnosti uticaja. Jednako važno: opasnost od koluzije opravdava pritvor samo dok ozbiljno postoji, ako je sud u kasnijem ročištu kontrole pritvora šematski produži, a da se dokazna situacija nije promijenila, to je klasična tačka napada u žalbi na pritvor (Haftbeschwerde).

Opasnost od ponavljanja djela (§ 173 st. 2 tačka 3 StPO)

Opasnost od ponavljanja djela postoji kada se s razlogom strahuje da će osumnjičeni, ako bude na slobodi, počiniti daljnja krivična djela s više nego lakim posljedicama koja su uperena protiv istog pravnog dobra ili počivaju na istoj štetnoj sklonosti. Tipična polja primjene su relevantne ranije osude, serijska djela u oblasti imovinske ili drogaške kriminaliteta te nasilnička djela u nestabilnim socijalnim prilikama.

Ovaj razlog, međutim, zahtijeva konkretnu prognozu, ne paušalnu pretpostavku. Same relevantne ranije osude nisu dovoljne; sud mora izložiti zašto baš u sadašnjoj situaciji opasnost od ponavljanja održava. Odbrana ovdje radi s dokazom promijenjenih životnih okolnosti: mjesto u terapiji, liječenje od ovisnosti, stabilno radno mjesto, porodična uključenost. U mnogim slučajevima opasnost od ponavljanja može se amortizirati uputama i nadzorom probacije (Bewährungshilfe) kao blažom mjerom.

Posebno težinu ima vremenska dimenzija: ranija osuda iz 2015. za prognozu današnje opasnosti od ponavljanja djela znači drugo od relevantne osude iz prošle godine. Bitna je i priroda aktuelne optužbe, jednokratan, situacijski incident slabije nosi prognozu daljnjih djela nego dokumentirana serija. Uspije li odbrana predočiti izdržljivu perspektivu za budućnost, s konkretnim terapijskim mjestom, pismom poslodavca o zaposlenju i stabilnim stambenim okruženjem, razlog često gubi nosivost. Dopunski u obzir dolazi elektronska nanogica, koja pri problematici ovisnosti uz terapijsku obavezu može postati djelotvoran instrument kontrole.

Opasnost od izvršenja (§ 173 st. 2 tačka 4 StPO)

Opasnost od izvršenja je opasnost da će osumnjičeni stvarno izvršiti djelo s teškim posljedicama koje je konkretno najavio ili prijetnjom stavio u izgled. Razlog dakle pretpostavlja određeno, već u izgled stavljeno djelo, tipično ozbiljnu prijetnju upućenu konkretnoj osobi. U praksi opasnost od izvršenja rijetko je noseći razlog; najčešće se pojavljuje uz druge razloge i služi kao osiguranje u slučajevima u kojima su prijetnje dokumentirane.

Gdje se argumentira opasnost od izvršenja, presudna je konkretnost najavljenog djela: kome osumnjičeni prijeti? Kojom radnjom? Koliko je najava uvjerljiva prema stanju u spisu? Opšte izljeve bijesa ili distancirane prijetnje u užarenoj situaciji u pravilu ne opravdavaju pritvor. Kao blaža mjera u obzir dolaze zabrana kontakta s ugroženom osobom, uputa na terapijsku obradu ili i elektronski nadzirani kućni pritvor.

Konkretnost i vezanost za pojedinačni slučaj

Kroz sva četiri razloga provlači se ista zahtjevnost: obrazloženje mora biti konkretno, vezano za djelo i individualno. Rečenice poput „s obzirom na težinu optužbe postoji opasnost od bijega" ili „kod drogaških djela tipično postoji opasnost od ponavljanja" paušalna su obrazloženja i u pravilu ne izdržavaju žalbu na pritvor. Vrhovni sud zahtijeva bavljenje ličnim prilikama, konkretnim okolnostima djela i mogućim blažim mjerama.

Iz toga slijedi važna strateška tačka: uspije li odbrana uzdrmati i samo jedan od razloga dotad prihvaćenih, to može nositi puštanje, pod uvjetom da preostali razlozi ne stoje sami za sebe. Još češće put ne završava potpunim puštanjem, nego blažom mjerom: jemstvom, uputama, nanogicom. I to je potpun uspjeh. U praksi se isplati obje linije pripremati paralelno, žalba na pritvor sadržinski napada obrazloženje, a zahtjev za blažu mjeru istovremeno sudu nudi održivi izlaz koji može izabrati bez gubitka obraza.

Šta radi naša kancelarija

Odluku o pritvoru čitamo riječ po riječ, svaki pojedini razlog za pritvor stavljamo na provjeru i pripremamo konkretne protudokaze, od potvrde o prebivalištu preko potvrde o terapiji do osiguranja jemstva. Više o cjelokupnom postupku naći ćete na našem težištu za istražni pritvor; odbranu u glavnom postupku paralelno vodimo preko strafsachen.at.