Hapsenje i prvih 48 sati: od privodenja do odluke o istraznom pritvoru u Austriji

Hapsenje u austrijskom kaznenom postupku nije rutinska mjera. Prema clanu 170 StPO moze ga u pravilu narediti samo drzavni tuzilac uz sudsko odobrenje. Clan 171 StPO uredjuje pretpostavke: mora postojati osnovana sumnja na kazneno djelo i razlog za pritvor prema clanu 173 stav 2 StPO, dakle primjerice opasnost od bjekstva, od zamagljivanja ili od ponovnog pocinjenja kaznenog djela. Kod opasnosti od odlaganja policija smije uhapsiti i bez prethodne naredbe, ali mora odmah obavijestiti drzavnog tuzioca.

Hapsenje treba razlikovati od istraznog pritvora. Hapsenje je privremeno privodenje koje se smije odrzavati samo za trajanje zakonskih rokova. Istrazni pritvor je sudski odredjeni pritvor nakon rocista o pritvoru, koji se odredjuje na temelju clanova 173 i dalje StPO. Izmedju hapsenja i istraznog pritvora stoji odlucujuca sudska kontrola.

Ko je uhapsen, ima od tog trenutka pravo na sutnju. To vrijedi prema policiji jednako kao i na prvom sudskom saslusanju. Tog prava ne treba se odricati prije nego sto je branitelj prisutan. Branitelj moze djelovati vec u fazi policijskog pritvora i ima pravo pratiti uhapsenu osobu.

Zakon predvidja dva uzastopna roka koji zajedno postavljaju vremenski okvir do odluke o pritvoru. Prvi rok se tice prijema: prema clanu 172 stav 1 StPO uhapsena osoba mora biti predata bez nepotrebnog odlaganja, najkasnije u roku od 48 sati od hapsenja, pritvorskoj ustanovi nadleznog suda. Ako to zbog velike udaljenosti od nadleznog suda ili zbog bolesti nije moguce, clan 172 stav 2 StPO dozvoljava koristenje nenadlezne ustanove ili bolnice; saslusanje od strane nadleznog suda moze se tada obaviti putem video i audio veze.

Drugi rok pocinje prijemom u pritvorsku ustanovu. Prema clanu 172 stav 2 StPO sud mora uhapsenu osobu hitno saslusati nakon prijema i potom, najkasnije 48 sati nakon prijema, odluciti o istraznom pritvoru. Na tom saslusanju provjeravaju se pretpostavke za pritvor: osnovana sumnja, razlozi za pritvor i srazmjernost. Potom slijedi rociste o pritvoru prema clanu 174 StPO.

U praksi ova dva roka znace: izmedju trenutka hapsenja i odluke o pritvoru moze proci do 96 sati. Svaki sat u tom vremenskom okviru treba koristiti za odbranu. Branitelj moze u toj fazi zatraziti uvid u spis, pripremiti argumente za blaze mjere prema clanu 173 stav 5 StPO i pripremiti uhapsenu osobu za saslusanje i rociste o pritvoru.

Ako sud odluci za istrazni pritvor prema clanu 172 stav 2 StPO, to cini rjesenjem o pritvoru. Potom se odrzava rociste o pritvoru prema clanu 174 StPO. Na tom rocistu sud ponovo provjerava pretpostavke za pritvor: osnovanu sumnju prema clanu 173 stav 1 StPO, jedan od razloga za pritvor prema clanu 173 stav 2 StPO te srazmjernost prema clanu 5 StPO. Odbrana ovdje ima prvu potpunu priliku da se ocituje i da se zalaze za blaze mjere prema clanu 173 stav 5 StPO.

Protiv rjesenja o pritvoru dostupni su pravni lijekovi. Zalba prema clanovima 87, 88 StPO vodi visem zemaljskom sudu koji ispituje rjesenje o zakonitosti. Uz to po sluzbenoj duznosti tece periodicna provjera pritvora prema clanovima 175, 176 StPO: prva provjera pritvora po pravilu nakon cetrnaest dana, zatim nakon jednog mjeseca i potom svaka dva mjeseca. Najduze trajanje istraznog pritvora ograniceno je clanom 178 StPO.

U praksi je kljucno izgraditi odbranu sto ranije, dakle vec u prvih 48 sati nakon hapsenja. Ko rano angazira branitelja, moze pripremiti rociste o pritvoru prema clanu 174 StPO, postaviti ciljana pitanja o srazmjernosti i razraditi blaze mjere koje pomazu izbjeci istrazni pritvor.