Izbor branioca.

Pravo na branioca

Pravo da se koristi pomoć branioca spada u temeljna prava osumnjičenog: § 49 tačka 2 StPO (Strafprozessordnung / austrijski Zakonik o krivičnom postupku) ga priznaje na nivou običnog zakona, dok ga član 6 stav 3 tačka c Evropske konvencije o ljudskim pravima (EKLjP) uzdiže na razinu ustavnopravno zaštićene procesne garancije. Upravo u istražnom pritvoru to pravo nije formalnost, nego suštinska pretpostavka da se uhapšeni uopšte može stvarno baviti optužbom, osnovom pritvora i stanjem dokaza. Bez branioca je osumnjičeni u istražnom pritvoru informativno izolovan: ne poznaje ni sadržaj spisa ni procesne rokove i izložen je pitanjima istražnih organa bez strateškog protivnika.

U skladu s tim, § 61 stav 1 tačka 2 StPO propisuje obaveznu odbranu (notwendige Verteidigung) sve dok se osumnjičeni nalazi u istražnom pritvoru. To znači: tokom cjelokupnog trajanja pritvora osumnjičeni mora imati branioca, ne samo na glavnom pretresu, ne samo na ročištu o pritvoru, nego neprekidno. Ako branioca nema, sud je dužan po službenoj dužnosti osigurati njegovo postavljanje. Obavezna odbrana stoga nije puka opcija, nego procesna dužnost čija povreda povlači samostalne pravne posljedice.

Izabrani branilac: slobodan izbor, brz angažman

Izabrani branilac (Wahlverteidiger) može u načelu biti svaki advokat upisan u austrijski imenik advokata. Izbor je osumnjičenom slobodan: nema teritorijalnog raspoređivanja, nema obaveze da se u salzburškom postupku uzme advokat iz Salzburga, niti sadržajne prethodne provjere od strane suda. Punomoć izdaje sam osumnjičeni, po pravilu pismeno, u hitnim pritvorskim slučajevima i preko članova porodice, koji branioca angažuju za uhapšenog. U praksi branilac u akutnom slučaju najprije faktički preuzima zastupanje i pismenu punomoć daje na potpis neposredno zatim, prilikom prve posjete u ustanovi za izvršenje pritvora.

Razlog tome je vrlo jasan: ko bude uhapšen u ranim jutarnjim satima, po pravilu sam ne može potpisati punomoć, jer nema ni pristupa advokatu ni funkcionalnog komunikacijskog kanala. Punomoć članova porodice popunjava tu prazninu i omogućava braniocu da djeluje već u toku prvog dana pritvora, primjerice podnošenjem zahtjeva za uvid u spis, kontaktiranjem istražnog sudije ili pripremom predstojećeg ročišta o pritvoru.

Branilac po službenoj dužnosti: kada sredstva nedostaju

Ako osumnjičeni ne može sebi priuštiti izabranog branioca, § 61 stav 2 StPO propisuje postavljanje branioca po službenoj dužnosti (Verfahrenshilfeverteidiger). Sud pri tome bira branioca s liste koju vodi austrijska Advokatska komora (Rechtsanwaltskammer); njegovu nagradu preuzima savezna kasa. Osumnjičeni u načelu ne snosi troškove; naknadni povrat dolazi u obzir samo ako se njegove imovinske prilike nakon postupka bitno poboljšaju. Kvalitet odbrane se postavljanjem ne smije razlikovati, ni formalno ni stvarno: i branilac po službenoj dužnosti obavezan je na svestrano i savjesno zastupanje.

Put prema izabranom braniocu ipak ostaje u svakom trenutku otvoren. Ko najprije dobije branioca po službenoj dužnosti, može kasnije preći na izabranog, primjerice kada članovi porodice preuzmu troškove ili se finansijska situacija promijeni. Moguć je i obrnut prelazak, s izabranog na branioca po službenoj dužnosti, kada se privatna sredstva iscrpe. U oba smjera je važno: promjena mora biti formalno zatražena i od suda potvrđena, kako bi spisi, rokovi i dostava poziva uredno prešli.

Branilac u pripravnosti i prvo obavezno saslušanje

Već prije imenovanja izabranog branioca ili branioca po službenoj dužnosti zakon otvara prvi advokatski kanal: § 59 stav 4 StPO priznaje uhapšenom pravo da do odluke o istražnom pritvoru stupi u kontakt s braniocem u pripravnosti (Verteidiger in Bereitschaft). U praksi advokatske komore (Rechtsanwaltskammern) za to vode dežurnu službu dostupnu 24 sata, gdje branioci u hitnim slučajevima u kratkom roku dolaze u policijsku stanicu, u policijsko zadržavanje ili u ustanovu za izvršenje pritvora. Ako osumnjičeni nema dovoljnih sredstava, troškove tih dežurnih kontakata preuzima Savezno ministarstvo pravde (Bundesministerium für Justiz) prema § 59 stav 5 u vezi s § 61 stav 2 prva rečenica StPO; formalna provjera imovinskog stanja u akutnoj situaciji hapšenja se ne sprovodi.

Kriminalistička policija je zakonom dužna upozoriti uhapšenog na tu mogućnost — u praksi se napomena, međutim, često daje samo usput ili je u obaveznom zapisniku otkucana formalno. Praktični zaključak za odbranu jasan je: čim član porodice ili sam osumnjičeni obavijesti branioca o hapšenju, advokat po pravilu odmah polazi prema stanici. Ko čeka, riskira da policijsko ispitivanje bude završeno prije nego što advokatska pomoć stigne; pouka o pravima koju daje kriminalistička policija po iskustvu je sadržajno i tonski drugačija od pripremnog razgovora s braniocem.

Komunikacija s braniocem prema § 59 StPO

Središnja odredba odbrane u pritvoru je § 59 StPO: on uređuje komunikaciju između osumnjičenog i branioca, i to u sva tri praktično relevantna oblika. Dopuštene i u pravilu neograničene su lične posjete u ustanovi za izvršenje pritvora, pismena komunikacija (pisma, podnesci, kopije spisa) i telefonski kontakt. Nijedan od ova tri oblika komunikacije se po pravilu ne smije sadržajno nadzirati: posjeta se odvija bez vizuelnog i zvučnog nadzora, telefonski razgovori se ne prate, a pošta se ne čita.

Ova uređena je ne samo pitanje udobnosti, nego konstitutivan uslov djelotvorne odbrane. Bez povjerljive komunikacije advokatski savjet bi bio obezvrijeđen: ni odbrambene strategije se ne bi mogle otvoreno razmatrati, niti bi osumnjičeni mogao slobodno komentirati dijelove spisa i teretne okolnosti. § 59 StPO tako obećanje prava na odbranu iz člana 6 EKLjP prevodi u konkretan, u ustanovi za izvršenje pritvora provjerljiv komunikacijski prostor.

Ograničenje komunikacije prije sprovođenja u ustanovu

Usko određen izuzetak od otvorenog režima komunikacije po § 59 stav 1 StPO sadrži § 59 stav 2 StPO za fazu prije sprovođenja u ustanovu za izvršenje pritvora: u toj ranoj konstelaciji kontakt između osumnjičenog i branioca može se ograničiti na mjeru koja je nužna za davanje punomoći i za opštu pravnu pouku. Prag je, međutim, postavljen visoko: moraju postojati posebne okolnosti koje zahtijevaju neposredno ispitivanje ili neodložne istražne radnje radi otklanjanja znatne ugroženosti istrage ili dokaza. Puka pogodnost organa ili organizacijske teškoće ne opravdavaju ograničenje.

Naredba mora osim toga biti pismeno obrazložena, a obrazloženje se osumnjičenom i braniocu mora dostaviti u roku od 24 sata (§ 59 stav 2 posljednja rečenica StPO). I tamo gdje ograničenje važi, srž § 59 StPO ostaje netaknuta: prema § 59 stav 3 StPO i u toj fazi mora biti osigurano nenadgledano davanje punomoći i opšta pravna pouka. Branilac, dakle, u svakom slučaju mora moći razgovarati s osumnjičenim kako bi formalno preuzeo zastupanje i u osnovnim crtama mu objasnio pravnu situaciju; sadržajna pitanja odbrambene strategije i detaljna rasprava spisa isključeni su iz te rane faze i pripadaju kasnijoj nenadziranoj posjeti.

Kontrola pošte i pošta branioca

Cjelokupna pošta pritvorenika u istražnom pritvoru u načelu podliježe kontroli pošte i pismenog saobraćaja, uz jedan izričit izuzetak: pošta branioca (Verteidigerpost) prema § 59 stav 1 StPO je izuzeta od kontrole. Pisma koja su prepoznatljivo razmjena između branioca i klijenta niti se otvaraju niti čitaju. U praksi pisma nose jasnu oznaku „Verteidigerpost" na koverti, a pošiljalac navodi svoju kancelariju s adresom i advokatskim svojstvom. I pisma osumnjičenog upućena braniocu prolaze bez kontrole.

Zato je čista formalna obrada posebno važna. Dopis bez oznake može povremeno dospjeti u opštu kontrolu, što ne znači materijalnopravnu povredu, ali oduzima nepotrebno vrijeme i dira u povjerljivost. U našoj kancelarijskoj praksi pismeni saobraćaj s pritvorenicima teče preko jasno obilježenog formata koverte, a posebno osjetljivi dokumenti se po mogućnosti predaju lično prilikom posjete, tamo oznaka nije potrebna, jer uručenje u kabini za posjete ionako ne podliježe kontroli.

Posjeta bez vizuelnog i zvučnog nadzora

Posjeta branioca odvija se u odvojenoj prostoriji ustanove za izvršenje pritvora u kojoj niti pravosudni stražar ne prisluškuje niti se razgovor tehnički snima. Ovo je pravilo i nije predmet pregovora: i kod osumnjičenih s posebnim sigurnosnim profilom komunikacija s braniocem ostaje slobodna. Jedino vizuelni nadzor bez zvuka kroz staklenu pregradu dopušten je u izuzetnim slučajevima i ne dira u povjerljivost razgovora, jer se sadržaj razgovora ionako ne prisluškuje.

Iz toga slijedi praktičan savjet: stvarna priprema odbrane pripada razgovoru tokom posjete, a ne pismenoj prepisci, niti, još manje, telefonu. Ko želi detaljno razgovarati o strategiji iskaza, pitanjima činjenica, konstelacijama suokrivljenih ili žalbama na pritvor (Haftbeschwerde), za to rezerviše posjetu. Telefonski kontakt ostaje dragocjen za brze organizacijske dogovore; pismena komunikacija služi prije svega za prosljeđivanje izvoda iz spisa, punomoći i podnesaka.

Zabrana kontakta, uski izuzetak

Zabrana kontakta između osumnjičenog i branioca (Kontaktverbot) u austrijskom krivičnom postupku je apsolutan izuzetak. § 59 stav 1 posljednja rečenica StPO dopušta ograničenje samo pod vrlo uskim uslovima, primjerice onda kada je sam branilac osumnjičen u istom postupku, ili kada postoje konkretne činjenice koje potkrepljuju sumnju da se odbrambeni odnos zloupotrebljava. Puke slutnje, spekulacije o mogućim dogovorima ili apstraktno nepovjerenje prema advokatu nisu dovoljni. Odluku donosi sud, ona mora biti pismeno obrazložena i protiv nje se može uložiti žalba.

U praksi ova konstelacija postaje relevantna prilično rijetko. U svakodnevici istražnog pritvora branilac ima pristup u svakom trenutku, a ni ustanova za izvršenje pritvora ni državno tužilaštvo (Staatsanwaltschaft) ne mogu jednostrano prekinuti kontakt. Gdje se ograničenja izriču, to se po pravilu dešava u većim privrednim ili organizacijskim postupcima s višestrukim zastupanjima i sumnjom da bi advokat mogao služiti kao kurir između suokrivljenih. Čak i u takvim slučajevima zabrana kontakta nikada ne znači potpuno uskraćivanje odbrane: mora se postaviti drugi, nesumnjiv branilac, kako bi obavezna odbrana iz § 61 stav 1 tačka 2 StPO ostala osigurana.

Advokatska tajna kao protivteža

Slobodna komunikacija s braniocem svoju dopunu nalazi u advokatskoj tajni (anwaltliche Verschwiegenheit) prema § 9 austrijskog Advokatskog zakona (Rechtsanwaltsordnung, RAO). Sve što osumnjičeni povjeri braniocu zaštićeno je od organa i sudova: advokat o tome ne smije biti saslušan, odgovarajući materijali ne podliježu oduzimanju, a pretres kancelarije zahtijeva posebne predostrožnosti uz učešće povjerenika Advokatske komore. Tajna i nenadzirana komunikacija se međusobno dopunjuju: jedna zaštita bez druge bila bi prazna.

Obavezna odbrana na ročištu o pritvoru

Obavezna odbrana iz § 61 stav 1 tačka 1 StPO ne počinje tek na glavnom pretresu: prema § 176 stav 3 StPO ona obuhvata i samo ročište o pritvoru (Haftverhandlung). Ročište o pritvoru bez branioca je nedopušteno; sud je stoga dužan prije svakog ročišta osigurati prisustvo branioca i po potrebi po službenoj dužnosti postaviti branioca po službenoj dužnosti. Ako se osumnjičeni pojavi na ročištu bez advokatskog zastupanja, ročište se mora odgoditi za najraniji dopušteni termin i mora se postaviti branilac.

Sudska praksa iz te zakonske dužnosti zastupanja izvlači dva praktički važna zaključka. Prvo, zastupanje od strane branioca koji uskoči u kratkom roku — primjerice supstituisanog kolege iz iste kancelarije — ili od strane formalno „nenadležnog" branioca nije povreda osnovnih prava, sve dok je na samom ročištu osigurana stručna odbrana. Drugo, zakon za ročište o pritvoru ne predviđa poseban rok za pripremu; prema ustaljenoj praksi, kratkoročno obavještavanje o terminu samo po sebi nije nedopušteno. Za odbranu to znači da se stvarna borba za vrijeme pripreme ne vodi argumentom roka, nego blagovremenim uvidom u spis i blagovremenom dostavom prijedloga za određivanje pritvora.

Pravo na šutnju kao osnovna strategija u prvom razgovoru

Sadržajno, pored izbora branioca, centralna je i strateška preliminarna odluka o prvom iskazu. Prema § 7 stav 2 StPO osumnjičenom pripada pravo da odbije svaki iskaz, i upravo to pravo na šutnju je po pravilu najpouzdanija linija za prvi razgovor s kriminalističkom policijom. Razmišljanje iza toga je trezveno: ili kriminalistička policija ionako već raspolaže suštinskim dokazima — tada iskaz osumnjičenog dokaznoj slici ne dodaje ništa što bi odbrana mogla kasnije iskoristiti; ili je dokazna situacija još tanka — tada upravo iskaz osumnjičenog stvara polazište na kojem se sumnja može fiksirati.

Branilac u prvom razgovoru obrazlaže ovu logiku, raspravlja izuzetke (primjerice nesporne alibi konstelacije ili jasno oslobađajuće činjenice) i utvrđuje da li, kada i kako uopšte treba davati iskaze. Važna je čista razlika: pravo na šutnju odnosi se na optužbu, a ne na lične podatke — oni se moraju navesti — i može se u svakom trenutku povući ako uvid u spis pokaže drukčiju sliku. Prenagljen „pojašnjavajući" iskaz dat u prvom satu, naprotiv, gotovo se ne može više ukloniti iz spisa.

Prvi kontakt i kasnija zamjena branioca

Pri prvom kontaktu s izabranim braniocem isplati se kratka, ali svjesna provjera: odgovara li komunikacija, je li osigurana dostupnost, postoji li povjerenje u liniju odbrane? Kasnija zamjena je u svakom trenutku moguća, ali oduzima vrijeme, a vrijeme je u istražnom pritvoru najoskudniji resurs. Ko branioca zamijeni već u prvoj sedmici, po pravilu gubi nekoliko dana na predaju, predaju spisa i novo uvođenje; ko, naprotiv, radi sa stabilnim mandatnim odnosom, može ciljano usmjeravati postupak prema kontroli pritvora, puštanju iz pritvora i blažim mjerama (gelindere Mittel).

Šta radi naša kancelarija

Odbranu u pritvorskim stvarima preuzimamo od prvog kontakta, bilo kao izabrani branilac na osnovu punomoći osumnjičenog ili članova porodice, bilo kao postavljeni branilac po službenoj dužnosti. Tokom trajanja istražnog pritvora obezbjeđujemo neometanu komunikaciju prema § 59 StPO, ugovaramo brze termine posjeta u ustanovi za izvršenje pritvora u Salzburgu i koordiniramo pismeni saobraćaj, uvid u spis i kontrolu pritvora iz jedne ruke. Više o postupku u cjelini nalazite na našoj stranici za težište istražni pritvor; krivičnu odbranu u daljnjem glavnom postupku paralelno vodimo preko naše sestrinske stranice strafsachen.at.