Olakšice u izdržavanju kazne.

Olakšice u izdržavanju kazne (Vollzugslockerungen) obuhvataju sve mjere koje osuđenoj osobi omogućavaju korake iz zatvorenog zavoda, od kratkog praćenog izlaska do svakodnevnog slobodnog izlaska na rad. Služe dvostrukoj svrsi: očuvanju socijalnih veza tokom izdržavanja kazne i strukturiranoj pripremi za otpust. Uređene su u §§ 99 i dalje Zakona o izvršenju kazne (Strafvollzugsgesetz, StVG).

Koje olakšice postoje

Zakon poznaje četiri stupnjevana oblika, koji se po pravilu nadograđuju jedan na drugi.

Praćen izlazak (begleiteter Ausgang): najkraći i najpristupačniji oblik. Osuđena osoba napušta zavod u pratnji službenika pravosudne straže (Justizwache), na primjer radi termina u nadležnom organu, ljekarskog pregleda ili važnog porodičnog povoda. Trajanje: uglavnom nekoliko sati, rijetko cijeli dan.

Nepraćen izlazak (unbegleiteter Ausgang): osoba sama napušta zavod i vraća se u utvrđenom terminu. Pretpostavka je pozitivna prognoza uprave zavoda, pitanje glasi: hoće li se osoba stvarno vratiti i neće li u međuvremenu činiti krivična djela? Mogu se tražiti izlasci u trajanju od nekoliko sati ili cijelog dana.

Rad izvan zavoda (Außenbeschäftigung): rad van zavoda pod strukturiranim nadzorom. Osoba danju obavlja uređenu djelatnost, često u preduzećima koja sarađuju s kaznenim zavodom, i uvečer se vraća u zavod.

Slobodan izlazak na rad (Freigang): najdalekosežnija olakšica. Osoba danju samostalno napušta zavod, obavlja svoj posao (ili obuku) i noći u zavodu. Slobodan izlazak na rad je neposredni predstupanj uslovnog otpusta (bedingte Entlassung), a u mnogim slučajevima i njegov praktični preduvjet.

Pretpostavke

Za svaki stepen olakšica zavod ispituje tri tačke: dosadašnje ponašanje u izdržavanju kazne (pridržavanje kućnog reda? disciplinski postupci? sukobi sa suzatvorenicima ili osobljem?), socijalnu prognozu (Sozialprognose, porodična vezanost, stambena situacija, radna perspektiva) i podobnost konkretne mjere (postoji li stalni poslodavac za slobodan izlazak na rad? konkretna adresa stanovanja za izlazak?).

Praktično pravilo: olakšice su po pravilu realne tek nakon izdržanog određenog dijela kazne, kod dužih kazni često tek nakon više godina, kod kraćih brže. Odlučujuć nije kruti datum, nego prognoza: što je bliže predviđeni otpust, to prije se olakšice odobravaju.

Tok postupka po prijedlogu

Prijedlog podnosi osuđena osoba neformalno upravi zavoda, pismeno ili usmeno socijalnoj službi (Sozialdienst). Zavod interno ispituje, pribavlja izjave pravosudne straže, socijalne službe i po potrebi psihologinje ili psihologa te donosi odluku. Kod većih olakšica (slobodan izlazak na rad, duži rad izvan zavoda) dodatno se izrađuje plan izdržavanja kazne (Vollzugsplan), u kojem su pojedinačni koraci vremenski utvrđeni.

Advokatska strana može pratiti postupak: pomažemo pri pismenom obrazloženju, prikupljamo dokaze (pisanu potvrdu poslodavca, dokaz o stambenoj situaciji, porodične izjave) i usaglašavamo strategiju olakšica sa socijalnom službom. Naročito kod dugih kazni važno je izgradnju olakšica planirati rano, godinama prije prvog mogućeg otpusta.

Kada se olakšica odbije

Protiv odbijanja stoji žalba na izvršenje kazne (Vollzugsbeschwerde) prema §§ 120 i dalje StVG. Podnosi se u roku od dvije sedmice od dostave sudu za izvršenje kazne (Vollzugsgericht) pri nadležnom Zemaljskom sudu (Landesgericht). U žalbi se mogu dopuniti nove činjenice, pravno napasti obrazloženje zavoda ili predložiti alternativan, manji stepen olakšice, ako je prvobitni prijedlog bio preširoko postavljen.

Česti razlozi odbijanja, i kako im se suprotstaviti: paušalna „negativna prognoza" bez konkretnih uporišta napadljiva je, jer ne uzima u obzir individualnu situaciju. Upućivanje na ranije disciplinske postupke nosi težinu samo ako je taj postupak u konkretnoj vezi s traženom olakšicom. A paušalno pozivanje na „nedovoljno vrijeme provjere" često se može pobiti konkretnim dokazima, stabilnim ponašanjem, terapijskim napretkom, radnim učinkom u zavodu.

Značaj za uslovni otpust

Olakšice nisu same sebi svrha. One su most ka uslovnom otpustu (bedingte Entlassung): ko obavi više nepraćenih izlazaka bez incidenata, pouzdano ispunjava rad izvan zavoda ili mjesecima uspješno održava slobodan izlazak na rad, stvara empirijsku osnovu na kojoj sud za izvršenje kazne (Vollzugsgericht) kasnije odlučuje. Uslovni otpust bez prethodne provjere kroz olakšice moguć je, ali rijedak. Ko cilja na otpust nakon polovine ili dvije trećine kazne, trebao bi strategiju olakšica shvatiti kao sastavni dio pripreme za otpust.

Posebni slučajevi

Kod seksualnih krivičnih djela i teškog nasilja vrijede pooštreni kriteriji: dodatna psihološka vještačenja, duže vrijeme provjere unutar zavoda, uži uvjeti tokom olakšice. Kod stranih osuđenika bez stalnog prebivališta u zemlji izgradnja perspektive olakšica teža je, ali nije isključena, saradnja s probacijskom službom (Bewährungshilfe) i socijalnim ustanovama ovdje često postaje ključna. A za majke s malom djecom na odjelu majka-dijete (Mutter-Kind-Abteilung) postoje posebna pravila koja olakšavaju izlaske i aktivnosti izvan zavoda.

Stupnjevana izgradnja olakšica

Jedan klijent s petogodišnjom kaznom izgradio je, u tijesnoj saradnji sa socijalnom službom i advokatskom stranom, stupnjeviti plan: nakon oko godinu i po prvi praćeni izlasci na konkretne termine (nadležni organ, stomatolog), nakon dvije i po godine nepraćeni dnevni izlasci za porodičnu posjetu, nakon tri godine rad izvan zavoda u partnerskom preduzeću, nakon tri i po godine prelazak na slobodan izlazak na rad. Svaki stepen je dokumentovan pismenom dopunom plana izdržavanja kazne, i svaki je protekao bez primjedbi. Sud za izvršenje kazne odobrio je uslovni otpust nakon dvije trećine; prognoza se gotovo isključivo oslanjala na taj dokazani niz olakšica.

Pouka: olakšice dobija onaj ko ih vremenski strukturira, pismeno dokumentuje i ne prepušta slučaju. Pojedinačna pozitivna olakšica na kraju izdržavanja kazne ima manju dokaznu vrijednost od dosljednog nizanja kroz dvanaest do dvadeset četiri mjeseca.

Česte greške

Tri obrasca redovno ruše dobro pripremljene prijedloge. Pretjerivanje u zahtjevu: prva olakšica se traži preširoko, cjelodnevni nepraćeni izlazak umjesto praćenog poslijepodneva. Ko krene previsoko i bude odbijen, dobija službeni trag „negativne prognoze" i mora ga tek razgraditi. Spontana putovanja: nepraćen izlazak u drugi grad bez opravdanog razloga ocjenjuje se kao rizik, ciljevi moraju biti konkretni, razumljivi i s garancijom povratka (ljekarski termin, porodična posjeta, termin kod nadležnog organa). Socijalni pratioci: ko izlazak provodi s osobama koje su i same bile u dodiru s pravosuđem, rizikuje povlačenje sljedeće olakšice. Sloboda susretanja završava se kod provjere podobnosti za dalje stupnjeve.

Uloga porodice

Ko izvan zavoda čeka korisnika slobodnog izlaska na rad ili osobu na izlasku, može odlučujuće uticati na tok. Pomažu: obavezujuća struktura oko posjete (jasan raspored, bez spontanih izmjena programa), jasno razumijevanje vremena povratka i posljedica u slučaju kašnjenja te pisana izjava o smještaju kod cjelodnevnih ili višednevnih izlazaka. Ko kao poslodavac zapošljava korisnika slobodnog izlaska na rad, trebao bi ugovor o radu oblikovati tako da bude pravno siguran (radno vrijeme, socijalno osiguranje, isplata plate na račun u zavodu), to provjeravaju NEUSTART i socijalna služba. Što je okvir profesionalniji, to su stabilniji sljedeći stupnjevi.