Novi krivični postupak nakon predaje iz EU: specijalitet u Austriji

Država koja je izdala evropski nalog za hapšenje i preuzela traženu osobu je Austrija, a druga država članica EU je država izvršenja čiji je pravosudni organ odobrio predaju. § 31 Abs. 1 EU-JZG štiti od krivičnog gonjenja i osude za drugu radnju počinjenu prije predaje koju nalog nije obuhvatio, a ta zaštita obuhvata i izvršenje kazne zatvora ili preventivne mjere povezane s lišenjem slobode.

Zaštita je vezana za konkretnu predaju i njen opseg. Zato povredu ne dokazuje sam po sebi ni novi broj predmeta, ni naziv koji ukazuje na novi krivični postupak. Odbrana prvo mora utvrditi koje činjenične radnje je Austrija opisala u prvobitnom nalogu i za koje od tih radnji je strana odluka odobrila predaju.

Presudan je istorijski životni događaj: koja se radnja navodno dogodila, kada, gdje i prema kome? Dodatna radnja se ne stvara automatski novim nazivom krivičnog djela ili drugom ocjenom učešća. Austrijski Vrhovni sud je to potvrdio 3. septembra 2026. u odluci 15 Os 68/26b. Bitne činjenice su podudarno opisane u nalogu i presudi, a druga pravna ocjena nije predstavljala povredu specijaliteta.

Potpuni opis radnje, uključujući priloge i dopune, potreban je za poređenje. Vremenski podaci, učesnici i pojedinačne radnje moraju se posmatrati zajedno. Inače jasan identitet radnje ne mora biti isključen samom razlikom u navedenom periodu. Za svaki samostalan raniji događaj koji se doda, izuzetak ili potrebna saglasnost treba provjeriti upravo za taj događaj.

Dvije alternative predviđa § 31 Abs. 2 Z 3 EU-JZG: da za gonjeno djelo nije propisana ni kazna zatvora ni preventivna mjera povezana s lišenjem slobode, ili da gonjenje ne dovodi do primjene mjere koja ograničava ličnu slobodu. Zato opšta zabrana svake istrage ne proizlazi iz nepostojanja naknadne saglasnosti. Obrnuto, dopušteno gonjenje bez ograničenja slobode ne opravdava automatski pritvor zbog dodatne radnje.

Na izvršenje kazne ili mjere koja nije povezana s lišenjem slobode, naročito novčane kazne ili imovinskopravne mjere, odnosi se poseban izuzetak prema Z 4. Taj izuzetak zakon predviđa i kada izvršenje ograničava ličnu slobodu, na primjer zamjenskom kaznom zatvora. Ovo posebno pravilo ne predstavlja opštu dozvolu za izvršenje prvobitno izrečene kazne zatvora za dodatno djelo.

Nakon konačnog puštanja na slobodu mogu nastati dalji izuzeci. Zaštitu može izgubiti osoba koja, iako je mogla i smjela otići, u roku od 45 dana ne napusti Austriju. Obuhvaćeni su dobrovoljni povratak nakon napuštanja Austrije ili zakonito vraćanje iz treće države. Vrijeme provedeno u pritvoru ne predstavlja takvu mogućnost slobodnog odlaska. Zato treba dokazati datum puštanja, prepreke odlasku i okolnosti povratka.

Sama po sebi ranija saglasnost za predaju ne predstavlja izričito odricanje od specijaliteta. § 31 Abs. 2 Z 6 EU-JZG zahtijeva i saglasnost za predaju i izričito odricanje pred pravosudnim organom izvršenja. Tačan sadržaj zapisnika je važan, a napomena o pojednostavljenom postupku ne zamjenjuje dokaz o odricanju.

Od specijaliteta se nakon predaje možete izričito odreći ili možete pristati na gonjenje za određene ranije radnje. Prema § 31 Abs. 3 EU-JZG, izjava je valjana samo ako je tužilaštvo ili sud unese u zapisnik. O učincima izjave morate biti poučeni i upozoreni da se prethodno možete posavjetovati s braniocem. Prije izjave treba razjasniti njen opseg, obuhvaćene optužbe i posljedice za slobodu.

U odsustvu izuzetka, dopunski postupak predviđa § 31 Abs. 4 EU-JZG. Za dopunu prvobitnog naloga potrebno je naložiti izdavanje novog evropskog naloga za hapšenje koji sadrži podatke iz Priloga II i pribaviti sudsko odobrenje. Pravosudnom organu izvršenja šalje se nalog uz molbu za saglasnost te zapisnik tužilaštva ili suda o izjavi pogođene osobe. Saglasnost još nije dokazana samom činjenicom slanja molbe.

Dodatnu optužbu moraju obuhvatiti strana saglasnost ili odricanje države. Relevantne izjave uključenih država članica također treba uzeti u obzir; za njih § 2a EU-JZG upućuje na Evropsku pravosudnu mrežu. Opšta pretpostavka da između država EU specijalitet svakako ne važi nije dovoljna. Dio kazne koji se smije izvršiti mora se posebno odrediti ako je izvršenje kazne odobreno samo djelimično.

Prvobitni evropski nalog za hapšenje, potpuna strana odluka o predaji, prevodi, svi zapisnici o saglasnosti i odricanju te eventualni dopunski nalog s odgovorom potrebni su, kao i optužnica ili nova optužba te aktuelne odluke o pritvoru. Osnova za predaju treba biti pridružena svakoj navodnoj radnji, a zasebno treba utvrditi na kojoj se radnji zasniva svako lišenje slobode.

Odluka Vrhovnog suda 12 Os 144/25f od 24. marta 2026. pokazuje posljedice nedostatka dopunske saglasnosti. Iako je osoba pristala na predaju, specijalitet nije bio predmet odricanja. Nalog nije obuhvatao dodatnu raniju radnju, a izuzetak i saglasnost nisu postojali. Sud je ukinuo dio osuđujuće presude i optuženog oslobodio za tu tačku jer naknadni postupak predaje nije bio u toku u trenutku donošenja presude. To nije obećanje oslobađanja u svakom dodatnom predmetu.

Brza provjera da li pobijati odluku o pritvoru ili tražiti puštanje na slobodu treba biti preduzeta ako ste u pritvoru. Samostalna osnova pritvora za prvobitno obuhvaćeno djelo ne ukida se automatski prigovorom specijaliteta za dodatnu radnju. Na prepreku na osnovu dokumentacije o predaji odbrana treba blagovremeno ukazati, a istovremeno sačuvati konkretne rokove za pravne lijekove.

Vremensko ograničenje iz § 31 Abs. 1 EU-JZG ne obuhvaća djelo počinjeno tek nakon predaje, dok se ovdje opisana zaštita odnosi na druge radnje počinjene prije predaje. U slučaju da je osoba Austriji izručena iz treće države, posebno treba provjeriti odobrenje izručenja, primjenjive ugovore i ARHG. Pravila predaje u EU ne mogu se jednostavno prenijeti na tu situaciju.

Zasebno pitanje predstavlja daljnje izručenje iz Austrije trećoj državi, za koje § 31 EU-JZG zahtijeva saglasnost države izvršenja. Tu državnu saglasnost ne zamjenjuje lično odricanje od specijaliteta. Osoba kojoj tek predstoji predaja iz Austrije nalazi se u drugoj fazi postupka od osobe koja je već predata Austriji.