Naknada nakon djelimičnog oslobađanja: Koji dani pritvora su nadoknadivi?

Član 2 stav 1 tačka 2 StEG 2005 sadrži dva povezana elementa. Osoba mora biti uhapšena ili zadržana zbog sumnje na krivično djelo. Nakon toga mora biti oslobođena ili mora doći do obustave gonjenja u odnosu na to djelo. Formulacija se zato usmjerava na konkretnu optužbu koja je dovela do pritvora.

Djelimično oslobađanje može ispuniti ovaj uslov za jednu optužbu. I dalje ostaje otvoreno koji dio pritvora joj se može pripisati. To je naročito važno kada je više optužbi vođeno istovremeno ili kada se odluka o pritvoru tokom postupka oslanjala na promijenjenu činjeničnu osnovu.

Kasnije oslobađanje predstavlja početnu tačku. Za utvrđivanje nadoknadivih dana spis mora pokazati i vremensku i činjeničnu vezu svakog perioda pritvora s oslobođenim djelom. Ta se veza ne može samo pretpostaviti na osnovu ishoda suđenja.

Povezivanje počinje prvim rješenjem o pritvoru. Ono pokazuje na koju se sumnju i koji razlog pritvora odluka oslanjala pri hapšenju. Zatim treba provjeriti svako produženje i svako ročište za kontrolu pritvora. Ako se optužnica promijeni, i ta promjena ulazi u hronologiju.

Posebno je važan period između promjene optužbe i puštanja. Ako je pritvor prvo zasnovan na više djela, a kasnije je ostala samo jedna optužba, kasnija odluka može biti važna za pojedine periode. Jednostavna podjela po kalendarskim danima zanemaruje taj razvoj.

Na kraju se hronologija poredi s izrekom presude ili rješenjem o obustavi. Oslobađanje mora obuhvatiti djelo čija je sumnja podržavala relevantni pritvor. Ako je spis proturječan ili nepotpun, siguran zaključak je da povezivanje još treba ispitati nakon pribavljanja nedostajućih dokumenata.

Djelimično oslobađanje može biti povezano s osudom ili drugim ishodom u odnosu na preostale optužbe. Ti se ishodi pri procjeni naknade moraju držati odvojeno. Član 2 stav 1 tačka 2 StEG pita da li je pritvor bio povezan s djelom za koje je uslijedilo oslobađanje ili obustava gonjenja.

Oslobađanje za jednu tačku optužnice zato automatski ne znači naknadu za pritvor koji se održavao isključivo zbog druge, neoslobođene optužbe. Istovremeno, preostala osuda ne smije bez dodatne analize prikriti moguću vezu ranijeg pritvora s oslobođenim djelom.

Uračunavanje istražnog pritvora u kasniju kaznu je posebno pitanje. Ono može uticati na ocjenu istog perioda, ali ne zamjenjuje ispitivanje prema članu 2 StEG. Povezanost obrađuje članak o uračunavanju prema članu 38 StGB.

Pregled treba početi jednostavnom hronologijom. Početak su hapšenje i prvo rješenje o pritvoru, a kraj puštanje. Između se upisuju svako ročište za kontrolu pritvora, svaka promjena optužbe, svako sužavanje ili proširenje optužnice i odluka kojom je postupak završen.

Posebno su korisni potpuni rješenje o pritvoru, odluke o produženju, zapisnici sa ročišta, optužnica i njene izmjene. Treba ih čitati zajedno s oslobađajućom presudom ili rješenjem o obustavi i službenim dokazom o početku i kraju pritvora. Stranica na kojoj je samo naveden ishod suđenja često nije dovoljna za raspored pojedinih dana.

Dokumente treba poredati po datumu i optužbi. Tabela za svaki period može postaviti tri pitanja: koja su djela navedena, koji je razlog pritvora naveden i da li kasnije oslobađanje obuhvata to djelo? Tako se vidi gdje je veza potkrijepljena, a gdje je potrebna dodatna pravna procjena.