Provođenje izručene osobe kroz Austriju: prava tokom lišenja slobode

Kod provođenja, osoba se treba prebaciti iz jedne strane države u drugu stranu državu, pri čemu se Austrija koristi kao tranzitno područje. Taj slučaj se razlikuje od situacije u kojoj Austrija sama treba izručiti osobu pronađenu na svojoj teritoriji. Zato provođenje načelno ne otvara drugi potpuni austrijski postupak izručenja sa svim procesnim koracima predviđenim za taj postupak.

Drugačije odredbe međudržavnih sporazuma imaju prednost prema § 1 ARHG, a posebna pravila za provođenje u državu članicu EU sadrže §§ 32 do 35 EU-JZG. Država odredišta i konkretna molba zato određuju pravni okvir koji treba ispitati. Ovu provjeru ne zamjenjuju ni sam naziv tranzit ni postojanje evropskog naloga za hapšenje.

Savezni ministar pravde, uz saglasnost saveznog ministra unutrašnjih poslova, odlučuje o molbi za provođenje prema § 47 Abs. 1 ARHG. Ispitivanje se, prema § 48 ARHG, vrši na osnovu molbe i priložene dokumentacije. Dokumenti moraju obuhvatiti izvornik ili ovjereni prijepis odnosno presliku sudske odluke o hapšenju, isprave jednakog pravnog učinka ili izvršne osuđujuće odluke. Uz određivanje roka mogu se zatražiti dopune.

Prema § 49 Abs. 1 ARHG, u odobrenju se navode granični prijelazi za preuzimanje i predaju osobe. Preuzimanje osobe smije se izvršiti samo uz odobrenje provođenja i pod uvjetom da je osoba sposobna za transport. Provođenje obavljaju sigurnosni organi. Zato su za odbranu važni konkretno odobrenje, identitet osobe i stvarni tok događaja. Pozivanje samo na stranu odluku ne razjašnjava austrijsko preuzimanje.

Provođenje prema § 43 ARHG zavisi od određenih uslova za izručenje, uz upućivanje na §§ 11, 14, 15, 18 do 21 i 23 ARHG, te zato austrijska provjera ima vlastiti zakonski sadržaj. Relevantni prigovori moraju se izvesti iz primjenjivog sporazuma, obuhvaćenih optužbi i ličnih rizika, dok opće tvrdnje o državi odredišta u pravilu nisu dovoljne za utvrđivanje konkretnog rizika za tu osobu.

Za austrijske državljane zabrana provođenja ustavnog ranga sadržana je u § 44 ARHG. Općenito prenošenje ove zabrane na sistem EU nije dozvoljeno, jer § 33 EU-JZG posebno uređuje austrijske državljane, dok § 33a EU-JZG obuhvata određene građane EU uz dodatne uslove. Austrijski zahtjevi za krivično gonjenje također zahtijevaju različit tretman. Dok § 45 ARHG navodi posebne prepreke, § 32 Abs. 3 EU-JZG slijedi drugačiji pristup. Zato državljanstvo i domaće postupke treba rano uključiti u pravnu provjeru.

Prema § 46 Abs. 1 ARHG, odobrenje provođenja nije potrebno kada se koristi zračni put bez predviđenog slijetanja, no država koja podnosi molbu mora ipak izdati propisane potvrde o tome da osoba nije austrijski državljanin, da djela navedena u §§ 14 i 15 Z 1 ARHG nisu obuhvaćena te da postoji dokument prema § 48 Abs. 1 ARHG. Obavijest provjerava resor pravde uz saglasnost resora unutrašnjih poslova, pa i prelet bez odobrenja podliježe zakonskim zahtjevima.

Obavijest prema § 46 Abs. 2 ARHG smatra se molbom za određivanje ekstradicijskog pritvora ako se let nakon nepredviđenog slijetanja ne može nastaviti bez odlaganja, no takva molba još uvijek nije sudska odluka o pritvoru. Uslovi i prava odbrane iz § 29 ARHG mjerodavni su kada se razmatra ekstradicijski pritvor. U sistemu EU § 32 Abs. 2 EU-JZG drugačije uređuje neplanirano slijetanje predviđanjem molbe države izdavanja za provođenje, iz čega ne proizlazi jedinstven rok u satima za oba sistema.

Nastavak može biti spriječen novim činjenicama ili dokazima koji se pojave nakon preuzimanja. Prema § 49 Abs. 3 Z 1 ARHG, provođenje se mora prekinuti ako ti elementi, sami ili u kombinaciji s dokumentima i eventualnim provjerama, izazivaju ozbiljne sumnje u dopuštenost. Ako osoba tokom provođenja postane nesposobna za transport, primjenjuje se Z 3. Odredba Z 2 odnosi se na određena nova krivična djela koja se događaju tokom provođenja u Austriji i sadrži vlastite izuzetke.

Prekid transporta i puštanje na slobodu predstavljaju odvojena pitanja. Iako novi nalaz može spriječiti prevoz, on ne rješava automatski svaki drugi osnov lišenja slobode. Zato medicinski dokumenti trebaju opisati trenutno stanje i konkretno opterećenje transporta. Uz nove oslobađajuće dokumente treba navesti datum i porijeklo. S obzirom na to da § 34 Abs. 3 EU-JZG za izvršenje upućuje na § 49 ARHG, ovo pravilo ostaje važno i u tom okviru.

Osobe koje se nalaze samo u tranzitu pod austrijskom jurisdikcijom štiti Art. 5 EMRK. Zakonitost i zakonski osnov moraju postojati za svako lišenje slobode. Razlozi hapšenja moraju se, u skladu sa Art. 5 Abs. 2, što prije saopćiti na jeziku koji osoba razumije. Sudsku odluku o zakonitosti u kratkom roku i puštanje u slučaju nezakonitog lišenja slobode garantuje Art. 5 Abs. 4. Ove garancije ne ukida odobrenje provođenja.

Da bi se utvrdio nadležni organ i konkretan pravni put, odbrana mora razjasniti da li se izvršava provođenje odobreno od ministarstva, da li se određuje ekstradicijski pritvor nakon slijetanja ili se navodi drugi osnov lišenja slobode. Pravni lijek protiv redovne odluke o izručenju ne smije se bez provjere prenijeti na svaku tranzitnu mjeru. Kod traženog ekstradicijskog pritvora posebno treba provjeriti obavještavanje, kontakt s braniocem i eventualno postavljanje branioca prema § 29 ARHG.

Potpune odluke i molbe, brojevi predmeta, dokazi o identitetu i državljanstvu te podaci o državi polaska i odredišta su korisni. Plan leta ili ruta, planirani i stvarni prelazak granice, početak lišenja slobode, vrijeme slijetanja i trenutno poznato mjesto boravka trebaju se dodati. Treba zabilježiti koji austrijski organ daje informacije i na koji se osnov poziva. Vremenska povezanost odobrenja, transporta i lišenja slobode na taj način postaje moguća.

Sumnje u identitet, nove nalaze ili druge konkretne prepreke tokom transporta odmah treba dostaviti odbrani. Zaustavljanje transporta ne osigurava se samim upitom putem kontaktnog formulara. Advokatski rad se po potrebi mora uskladiti sa zastupnicima u državi koja predaje i državi koja prima osobu. Potreba za traženjem prekida, sudskog preispitivanja lišenja slobode ili drugog pravnog koraka zavisi od konkretnih dokumenata i činjenica.