Odgoda finansijskokrivičnog zatvora: razlozi i zahtjev prema § 177 FinStrG

Upravnom finansijskokrivičnom postupku pripada odgoda prema § 177 FinStrG. O zahtjevu odlučuje nadležni finansijskokrivični organ. Za zamjensku kaznu zatvora koja stupa na mjesto nenaplative novčane kazne, prema § 179 Abs. 1 FinStrG, važe odredbe o izvršenju. Potrebno je posebno pravno razvrstati kaznu koju izrekne krivični sud i upravnu kaznu prema VStG. Zbog toga se opšta sudska odgoda prema § 6 StVG ne može jednostavno prenijeti na ovaj postupak. Mjerodavni su odluka o kazni, poziv i vrsta postupka.

Ugrožavanje prihoda, izdržavanja nedužne porodice i hitno uređivanje porodičnih poslova posebno su navedeni u § 177 Abs. 1 FinStrG. Konkretnu opasnost koju izaziva neposredni početak kazne i ono što odgoda može riješiti mora zahtjev objasniti. Da lišenje slobode redovno izaziva ekonomska ograničenja, naglasio je VwGH u odluci od 26. jula 2007, 2006/15/0241. U tom predmetu opšte tvrdnje o finansijskim nedostacima nisu bile dovoljne za daljnju odgodu, a ni sama želja za drugom zatvorskom ustanovom nije bila odgovarajući razlog za odgodu.

Dokazivanju ugroženih prihoda mogu pomoći potvrda poslodavca ili jasna dokumentacija o neophodnoj primopredaji poslovanja. Pri dokazivanju potreba izdržavanja porodice potrebno je zajedno prikazati prihode, stalne rashode i obaveze izdržavanja. U slučaju brige za djecu ili članove porodice kojima je potrebna njega, zahtjev treba objasniti postojeći nedostatak, dostupne zamjenske osobe i datum održivog rješenja. Navedeni pristupi su praktični za dokazivanje, a ne zakonski obavezna lista. Advokatska provjera povezuje svaki dokaz s navedenim razlogom i pokazuje zašto je potreban upravo zatraženi period.

Prema § 177 Abs. 2 FinStrG, zahtjev za odgodu ne proizvodi odgodno dejstvo po samom zakonu. Priznanje od strane finansijskokrivičnog organa, na zahtjev, obavezno je ako bi neposredno izvršenje prouzrokovalo nenadoknadivu štetu i ako javni interesi ne zahtijevaju izvršenje. Zasebno obrazloženje potrebno je za oba uslova. Konkretna prijeteća posljedica i dostupni dokazi moraju se povezati s bliskim datumom početka kazne. Kao odvojeni zahtjevi u jednom podnesku mogu se tražiti i odgoda i odgodno dejstvo. Do odgovarajuće odluke ne smije se pretpostavljati da je izvršenje zaustavljeno.

U skladu sa § 177 Abs. 1 FinStrG, trajanje odgode ne smije premašiti ono što je neophodno, a u pravilu ne bi trebalo da prelazi šest mjeseci. Navedeni period od šest mjeseci ne predstavlja niti krutu granicu niti pravo na odgodu te dužine. Za duži izuzetak potrebno je posebno uvjerljivo obrazloženje. Odobrenje može biti uslovljeno davanjem osiguranja koje može biti izgubljeno ukoliko kažnjena osoba svojom krivicom ne započne izdržavanje kazne na vrijeme. § 178 FinStrG nalaže opoziv u slučaju da uslovi za odobrenje nisu bili ispunjeni, kao i u situacijama pokušaja bjekstva ili osnovane bojazni od bjekstva. Zbog toga je neophodno da se odobrenje i novi datum početka kazne pažljivo poštuju.

Nadležni finansijskokrivični organ prima zahtjev u kojem treba jasno navesti odluku o kazni, broj predmeta, dostavu poziva i zatraženi period. Pisani poziv da se kazna započne u roku od jednog mjeseca nakon dostave u pravilu predviđa § 175 Abs. 2 FinStrG za pravosnažno kažnjene osobe na slobodi. Nepostupanje može dovesti do prinudnog dovođenja, dok za opasnost od bjekstva vrijedi posebno pravilo. Posljednji dan ne treba čekati. Na podneske se primjenjuju § 56 Abs. 2 FinStrG i dopušteni načini dostave. BMF navodi poštu, telefaks ili usmeno podnošenje neposredno u poreskom ili carinskom uredu, a izričito upozorava na običnu elektronsku poštu. Posebno treba osigurati dokaz o podnošenju i pravovremenu odluku.

Žalba Bundesfinanzgerichtu prema § 177 Abs. 3 FinStrG dopuštena je protiv rješenja kojim je odgoda odbijena. Rok za žalbu prema § 150 Abs. 2 FinStrG u pravilu iznosi jedan mjesec od dostave. Žalba se podnosi organu koji je donio rješenje, a § 150 Abs. 3 FinStrG štiti i pravovremeno podnošenje Bundesfinanzgerichtu. Obrazloženje, zanemareni dokazi i zatraženi period zahtijevaju konkretnu provjeru. Žalba nema automatsko odgodno dejstvo prema § 152 Abs. 2 FinStrG. Privremena zaštita i stvarna faza izvršenja zato ostaju odvojena hitna pitanja.

Finansijskokrivični organ mora odgoditi izvršenje dok ne prestane bolest ili drugo stanje iz § 176 Abs. 1 FinStrG koje onemogućava izvršenje u skladu sa prirodom kazne zatvora. Konkretnu prepreku izvršenju trebaju objasniti aktuelni nalazi. Kod zamjenske kazne zatvora, plaćanje i rad za opšte dobro prema § 179 FinStrG potrebno je zasebno provjeriti. Plaćanjem se ograničava još dopušteno izvršenje, dok rad za opšte dobro pod zakonskim uslovima može zamijeniti zamjensku kaznu zatvora. Kaznu ne ukida odgoda prema § 177 FinStrG. Odgovarajuće rješenje zavisi od konkretne faze izvršenja.