Izručenje zbog vojnog krivičnog djela: prepreka prema § 15 ARHG

Austrijska pravna ocjena radnje koja se osobi stavlja na teret čini osnovu za primjenu § 15 Z 1 ARHG. Zbog toga strani vojni sud, vojni naziv djela ili raniji čin tražene osobe ne odlučuju o tom pitanju. Odbrana mora iz dokumenata izdvojiti konkretne navode i uporediti ih s austrijskim pravom. Ključno je utvrditi koje se ponašanje osobi pripisuje i u čemu se sastoji njegovo krivično nepravo.

Ako se navodi odnose samo na povredu posebne vojne službene dužnosti, opravdano je ispitati ovu prepreku. Odbrana mora precizno ocijeniti radnju i odgovarajuće propise da bi utvrdila ispunjava li konkretna povreda uslove. Ni prestanak vojne službe sam po sebi ne daje odgovor. Presudno ostaje djelo koje se stavlja na teret, a iz ove odredbe ne proizlazi opći imunitet za sadašnje ili bivše pripadnike vojske.

Samo zato što navodno imovinsko djelo ili djelo nasilja ima vezu s vojskom, ono ne postaje automatski isključivo vojno. Odbrana mora provjeriti da li konkretno opisano ponašanje prema austrijskom pravu ujedno ispunjava obilježja samostalnog djela općeg krivičnog prava. Dodatni strani naziv krivičnog djela također nije dovoljan da se bez provjere odbaci vojna priroda. Pravna ocjena zavisi od opisanih činjenica.

Kada zahtjev obuhvata više radnji, odbrana mora povezati prigovor s odgovarajućim činjeničnim opisima. Zaštićeni vojni dio ne sprečava izručenje zbog drugih djela u cijelosti, a obrnuto, dodatni navod ne uklanja potrebu da se vojni dio ispita zasebno. Prema § 31 Abs 5 ARHG, sudska odluka mora označiti činjenične opise u odnosu na koje je izručenje dopušteno ili nedopušteno.

§ 1 ARHG nalaže da se zakonske odredbe primjenjuju u mjeri u kojoj međunarodni sporazumi ne određuju drugačije. Zato odbrana prvo utvrđuje koji sporazum o izručenju važi između konkretnih država. Zatim odbrana ispituje njegovu vremensku primjenu te važeće dopune ili rezerve. Odbrana mora navesti pravilo za vojna krivična djela i objasniti da li se uz njega i dalje primjenjuje § 15 Z 1 ARHG. Samo postojanje ugovora ne isključuje sve odredbe zakona bez razlike. Ovaj tekst odnosi se na klasično izručenje trećim državama, dok evropski nalog za hapšenje ima vlastiti pravni okvir.

Potpuni zahtjev za izručenje, strani nalog za hapšenje ili presuda, kao i krivični propisi na koje se pozivaju, čine polaznu osnovu. Odbrana mora imati tačan opis radnje, njen vremenski okvir i navodno učešće osobe. Dokumenti o službenom odnosu, konkretnoj vojnoj dužnosti i mjerodavnim naređenjima mogu objasniti vojnu povezanost. Prijevodi moraju obuhvatiti priloge i pravno važna ograničenja. Porodica treba sačuvati originale i označiti nedostajuće stranice. Kratka poruka da se osoba traži zbog vojnog predmeta nije dovoljna za pravno poređenje.

U postupku ocjene dopuštenosti prema § 31 ARHG, odbrana treba povezati relevantne činjenice, njihovu ocjenu po austrijskom pravu i mjerodavno ugovorno pravilo. Podnesak mora objasniti zašto izručenje u tom dijelu nije dopušteno. Odbrana treba precizno označiti podatke koji nedostaju u zahtjevu. Odbrana može zatražiti usmenu raspravu. Za ispitivanje isključivo vojnog djela nije potrebno da postoji politička priroda djela ili lični rizik od progona; ova dva elementa ostaju zasebna pitanja.

Kada se odlukom proglašava dopuštenost izručenja, nužna je hitna provjera pravnog lijeka. Žalbu i njeno odgodno dejstvo uređuje § 31 Abs 6 ARHG. Da bi odbrana mogla utvrditi konkretan rok, mora znati da li je odluka usmeno objavljena i kada je dostavljen njen pisani otpravak. Zato treba odmah proslijediti potpune odluke i dokaze o dostavi. Kontaktni upit kancelariji ne zamjenjuje pravni lijek i ne čuva sudski rok.

Dovoljno osnova za pretpostavku da je počinjeno djelo za koje je izručenje moguće, prema § 29 Abs 1 ARHG, nužno je za određivanje ili produženje ekstradicijskog pritvora. Odbrana zato mora istaći utvrđenu vojnu prepreku izručenju i protiv daljnjeg pritvora. Sama tvrdnja da su navodi vojne prirode ne dovodi do automatskog puštanja na slobodu. Odbrana paralelno provjerava pritvorski razlog, proporcionalnost i moguće blaže mjere. Drugi samostalni istražni pritvor ili izdržavanje kazne zahtijevaju zasebnu ocjenu. Ako pritvor traje ili je najavljena predaja, porodica treba nazvati i navesti sljedeći zakazani termin.