Zastara disciplinskog postupka u austrijskom zatvoru

Zastara gonjenja prema § 31 Abs 1 VStG nastupa ako se u roku od godinu dana protiv određene osobe ne preduzme radnja gonjenja. Pravovremena radnja može omogućiti nastavak gonjenja čak i kada se odluka donese kasnije. Zato nadležno tijelo ne mora nužno izreći disciplinsku kaznu već u toj prvoj godini.

Prema § 31 Abs 2 VStG, zastara kažnjivosti postavlja dodatnu granicu: kažnjivost prestaje nakon tri godine, osim ako zakonom izuzeta razdoblja ne odgode istek roka. Pravovremena radnja gonjenja ne uklanja ovu granicu i ne dopušta neograničeno trajanje postupka.

Oba roka počinju u trenutku kada je kažnjiva radnja završena ili je kažnjivo ponašanje prestalo. Rok počinje tek tada ako posljedica koja je obilježje prekršaja nastupi kasnije. Dan prijave upravniku zatvora ili kasnijeg otkrivanja zato nije opšta zamjena za datum završetka ponašanja.

Izvještaj kod pojedinačnog događaja često pomaže u utvrđivanju vremena. Ako se navodi trajno ponašanje, potrebno je posebno razjasniti njegov završetak, jer neprecizno određen period može promijeniti procjenu. Zato treba prvo na osnovu spisa utvrditi šta se konkretno stavlja na teret i na koji se period optužba odnosi.

§ 32 Abs 2 VStG zahtijeva službenu radnju usmjerenu protiv određene osobe u svojstvu okrivljenog, a tu radnju poduzima tijelo javne vlasti. Zakon navodi, između ostalog, poziv, saslušanje, zahtjev za saslušanje i kazneni nalog. Ključno je da ta konkretna radnja služi gonjenju osobe zbog odgovarajuće optužbe. Samo naziv istrage ili službena zabilješka ne rješavaju ovo pitanje.

Radnja gonjenja može biti relevantna čak i u slučajevima kada tijelo nije bilo nadležno, kada radnja nije postigla svoj cilj ili kada okrivljeni nije saznao za nju. Nasuprot tome, čisto interna zabilješka o događaju ne predstavlja automatski odgovarajuću radnju gonjenja. Provjerite sadržaj, usmjerenost protiv okrivljenog i vrijeme radnje, a ne samo datum na dokumentu.

§ 31 Abs 2 VStG izuzima četiri grupe razdoblja. Prvo, izuzima se vrijeme kada zakonska odredba sprečava pokretanje ili nastavak gonjenja. Drugo, izuzima se vrijeme krivičnog ili upravnog kaznenog postupka zbog istog djela protiv istog počinioca pred tužilaštvom, sudom ili drugim upravnim tijelom. Treće, izuzima se vrijeme zastoja postupka do pravosnažne odluke o prethodnom pitanju. Četvrto, izuzima se vrijeme postupka pred VwGH, VfGH ili Sudom Evropske unije. Za svako izuzeće potrebni su odgovarajući pravni osnov i dokaziv period.

Kod paralelnog kaznenog postupka treba provjeriti odnosi li se on na isto djelo i istu osobu te kada je postupak započeo i završio. Samo pozivanje na podnesenu prijavu ne daje te odgovore. Uobičajena neaktivnost ili preopterećenost zatvorskog tijela sama po sebi ne predstavlja nijednu od ovih iznimaka. Pravilo o neuračunavanju iz Abs 2 takođe se ne smije automatski prenijeti na jednogodišnji rok gonjenja iz Abs 1.

Zastara gonjenja i kažnjivosti određuje da li je dopušteno kažnjavanje za optužbu. Ako je kazna već pravosnažno izrečena, postavlja se pitanje njenog izvršenja. Posebno pravilo sadrži § 31 Abs 3 VStG, a uz to treba uzeti u obzir i posebne odredbe zatvorskog prava. U pravilu § 116 Abs 6 StVG zahtijeva izvršenje kazne bez odlaganja.

Opšti rok za gonjenje disciplinskog prekršaja ne smije se utvrditi na osnovu podatka o šest mjeseci. Sam po sebi kasni početak izvršenja ne znači da je prvobitna optužba već zastarjela. Odbrana mora najprije razjasniti da li osporava izricanje kazne ili njeno kasnije izvršenje.

Za pravnu procjenu hronološki složite navodni period djela, trenutak kada je ponašanje završilo i mogući kasniji nastup posljedice koja predstavlja obilježje prekršaja. Uključite sve moguće radnje gonjenja sa njihovim datumima i sadržajem, kao i dokumente o paralelnim postupcima ili zastojima. Jasno razlikujte podatke koje potvrđuju dokumenti od onih koji se zasnivaju isključivo na usmenim informacijama.

§ 45 VStG predviđa obustavu kada postoje okolnosti koje isključuju kažnjivost ili gonjenje, a na njega upućuje § 107 Abs 4 StVG. Na toj osnovi može se provjeriti konkretan zahtjev za obustavu zbog zastare. Obrazloženje treba jasno pokazati mjerodavni početak roka, izostalu ili zakašnjelu radnju gonjenja odnosno istek roka kažnjivosti.

Prigovor zastare ne zamjenjuje pravovremeni pravni lijek. Za pritužbu protiv odluke iz § 120 Abs 2 StVG u pravilu vrijedi rok od četrnaest dana koji teče nakon dana usmenog saopštavanja ili dostave. Ako se pisani otpravak zatraži najkasnije trećeg dana nakon dana usmenog saopštavanja, tada za početak roka mjerodavna postaje dostava tog otpravka. Protiv disciplinskog kaznenog naloga treba, međutim, provjeriti prigovor prema § 116a StVG.

§ 120 Abs 3 StVG propisuje da pritužba nema automatsko odložno dejstvo. Ako se kazna već izvršava, potrebno je posebno provjeriti zahtjev za priznavanje takvog dejstva. Mag. Christopher Angerer zajedno provjerava tok postupka, odgovarajući pravni lijek i dokaze za prigovor zastare. Sačuvajte odluku, dokaz o dostavi i eventualni zahtjev za pisani otpravak.